Nacionalni domen se ne može "prodati", pa da mi imamo neke vajde od toga. Može se samo vratiti onome ko nam ga je i dodelio (ISO? IANA?). Postupak je da se u takvim slučajevima stari domeni "zamrzavaju" i ne mogu nikome drugom biti ustupljeni, ali eto u našem slučaju napravljen je presedan (.cs je pripadao Čehoslovačkoj). Postoje i drugi slučajevi, da jedna zemlja ima dva (ili više) domena -- npr. Velika britanija, zvanična ISO oznaka je gb ali na mreži koriste .uk.
Što se tiče Tuvalua (.tv) i sličnih domena (.cc, .nu, .sr) ne radi se o tome da su oni prodati, već je jednostavno njihova "vlada" (ako pojedini uopšte tako nešto imaju ;)) "ustupila" na izvestan broj godina pravo stranim firmama da upravljaju tim domenom. Ne postoje nikakve prepreke da i naš NIC u budućnosti ne počne registraciju (prodaju) naših domena -- koji god da bude -- i stranim firmama.
Što se tiče dileme "preći il' ostati"... Čini mi se da tu pored ekonomskih postoje i neki politički razlozi. Nekome, ne samo kod nas, kao da je stalo da se svaka veza imeđu ove zemlje i one bivše .yu na svaki način poništi. Sve dok živimo u ovakvoj političkoj situaciji, mislim da je najbolji trenutni status quo.
Prelazak na novi domen imao bi i svojih prednosti -- bila bi to dobra prilika da se raščisti postojeći haos u raspodeli domena, i da se za sve uvezu ista pravila. Možda čak i da se sa se hibridnog modela kakav smo preuzeli od engleza (domeni .co.yu, .org.yu...) pa onda pomešali sa "nemačkim" (sve u .cs) pređe u potpunosti na ovaj drugi, koji je čini mi se u ostatku sveta preovladao.