AKO je verovati ideji i ambicijama japanskih naučnika, čovečanstvo bi u najskorije vreme moglo da otkloni i svaku mogućnost da ga iznenadi bilo koja atmosferska i klimatska promena.
Neočekivani cunami, uragan, suša, vulkanska lava ili vodena bujica, imaju sve šanse da uđu u najpreciznije proračune predviđanja pojava na Zemlji i u atmosferi, to jest numeričko modeliranje vremena pomoću superkompjutera.
Prema tvrdnjama istraživača iz Zemlje izlazećeg Sunca, ovaj moćni računar simulacijom čitavog niza pojava u atmosferi pomogao bi da se čak 30 godina unapred predvidi kakvi će biti vremenski uslovi na našoj planeti. Kompjuter, inače 30 puta brži od dosadašnjeg IBM-ovog moćnog sistema "Plavi gen" (početna brzina 36 teraflopsa - 36 biliona operacija u pokretnom zarezu u sekundi) i japansku državu je, za početak, koštao čak 50 milijardi jena (385 miliona dolara).
Ovaj moćni računar, u stručnim krugovima nazvan "Zemljin simulator", smešten je u Institutu za nauke o Zemlji u Jokohami, na tri sprata veličine teniskog igrališta, a "potpisuju" ga kompanija NEC, japanska Agencija za svemirski razvoj i Centar za pomorska istraživanja i tehnologije.
"Preteča" ovog interesantnog "japanca" datira iz 1996. godine, kada je u SAD predlog o izgradnji takvog jednog moćnog sistema izazvao i divljenje i nevericu. Planovi su izneti na simpozijumu u Norfolku (Virdžinija).
- Radilo se o ambiciji za koju je trebalo inkasirati 400 miliona dolara! Znate li šta je to u vreme kada su veliki računarski sistemi koštali oko 20, 30 miliona?! - počinje priču za "Novosti" dr Fedor Mesinger, dopisni član SANU i jedan od naših najpriznatijih klimatologa u SAD.
Prema njegovim rečima, simulator je zaista i proradio 2002. godine i taj ogroman sistem bavio se istraživanjem Zemlje: atmosfere, okeana i Zemljine unutrašnjosti.
- Osnovni cilj je, naravno, prognoza, ali ima i drugih "korisnika". Treba uzeti u obzir da su ogromna sredstva bila potrebna ne samo da se simulator izgradi, već i da radi, a troškovi njegovog svakodnevnog funkcionisanja su (nije greška!) više od 100.000 dolara dnevno - kaže dr Mesinger.
On ističe da ne zna sa kojom će preciznošću raditi japanski simulator klime, te da nikada nećemo pouzdano znati šta će se dogoditi sa klimom za 10 ili 100 godina. On podseća da su direktor "Eart simulator" centra iz Japana prof. Tetsua Sato i njegovi saradnici već isprobali ovaj moćni sistem za predviđanje kretanja tajfuna, sa uspehom od čak 95 odsto. Zahvaljujući vizualizacijskom softveru, koji na osnovu preciznih algoritama simulira prirodne atmosferske procese, dobijen je prikaz najverovatnije putanje tajfuna, što se kasnije i pokazalo kao tačno.
Dr Zaviša Janjić, takođe dopisni član SANU i saradnik Nacionalnog centra za prognozu životne sredine u Vašingtonu, u jednoj svojoj studiji navodi da "fizički model koji naučnici rešavaju nije identičan stvarnoj atmosferi, pa se za potrebe proučavanja klime koriste približna numerička rešenja." Dakle, iako Japanci tvrde da je njihov novi superračunar sposoban da simulira i otopljavanje Zemlje u narednih 300 godina, još je dug put do pouzdanog predviđanja klime.
Tomonori Otake iz japanskog Ministarstva za zaštitu životne sredine ukazuje da je ovo, ipak, prvi korak za preciznije lociranje ugroženih oblasti na Zemlji. Ako je za utehu, dok ne stignemo do konkretne primene, bar ćemo moći da uživamo u vizuelnoj atrakciji trodimenzionalnih snimaka uragana, padavina ili oblaka stvorenih u najsavremenijim klimatološkim laboratorijama.
Naučnici iz celog sveta jednoglasni su da je jedna od najtežih računarskih simulacija predviđanje promene klime na Zemlji, jer su za to potrebni statistički podaci koji se odnose na periode od po nekoliko stotina godina unazad.
Iako se podaci prikupljaju radarima, satelitima ili meteorološkim sondama, najmoćniji računar za koordinaciju je - ljudski mozak, pa samo od njegovog pravilnog kanalisanja znanja i tehnologije koju savlada sam čovek, zavisi da li ćemo spremni dočekati buduće dane...
MOSTOVI
SUPERKOMPJUTER bi, prema tvrdnjama inženjera na Univerzitetu u Notingemu, mogao da reši i jedan od najkrupnijih problema fizike, a to je uticaj vetrova na viseće mostove. Za procenu opasnosti od vazdušnih turbulencija koristio bi se, takođe, trodimenzionalni kompjuterski model. Njime bi se detaljno izračunavali svi mogući kovitlaci i sile koje se javljaju. Novi računar 100 puta brže obavlja sve operacije, što garantuje i veću bezbednost mostova "u vazduhu".
GLAVNI, IPAK, ČOVEK
VEĆINA projekata računarskih simulacija Zemljine klime i atmosfere, zbog sve češćih klimatskih anomalija, ograničava se na određene aspekte: povećanje koncentracije ugljen-dioksida, predviđanje širenja ozonskih rupa, poremećaje morskih struja ili kretanja orkanskih vetrova. Projekti zasnovani na simuliranju povećanja ugljen-dioksida u atmosferi čak četiri puta, doveli su do dramatičnih pojava: otapanja polarnih ledenih kapa i podizanja nivoa mora, što bi, da se desilo "u stvarnosti" potopilo priobalna područja, a od šuma načinilo pustinje. Dr Fedor Mesinger o tome kaže:
- Ako "bez razumne sumnje" ne zaustavimo porast sadržaja ugljen-dioksida u atmosferi, moglo bi, za početak, da dođe do topljenja svog ledenog pokrivača Arktika za 50 ili 100 godina. Dakle, moćni računari samo su preduslov, čovek i njegov odnos prema prirodi su presudni faktor ya buducnost planete.
Danijela Kljajić
[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 27.08.2006. u 21:21 GMT+1]