Mogućnost da ove crkve pređu na gregorijanski kalendar veoma je osetljivo pitanje zbog mogućeg raskola među pravoslavnim crkvama - profesor Bogoslovskog fakulteta SPC protojerej Radomir Popović. Kao autor knjige „Kalendarsko pitanje – crkveno merenje i računanje vremena”, Popović kaže da bi prihvatanje gregorijanskog kalendara uvelo nered među pravoslavne crkve, što se već i desilo Grčkoj, Bugarskoj i Rumunskoj pravoslavnoj crkvi gde su stvoreni pokreti paralelnih pravoslavnih crkava – starokalendaraca koji ne prihvataju da Božić, a i druge praznike slave 13 dana ranije.
Jedan dan na 100 godina
– Grčka država i crkva su, na primer, prihvatile gregorijanski kalendar, a posledica toga je da je oko milion vernika prišlo starokalendarcima koji funkcionišu kao zasebna crkva, imaju svog arhiepiskopa i čitavu paralelnu jerarhiju – objasnio je Radomir Popović i dodao da to što se o tome malo piše ne znači da problem ne postoji.
Sergej Smirnov, saradnik Glavne ruske astronomske opservatorije RAN, kaže da se s matematičkom preciznošću može reći da je julijanski kalendar uveden u upotrebu 1. januara 45. godine pre naše ere. Iako je ovaj kalendar uneo promene u drevnom Rimu kasnija istraživanja su pokazala da nije baš tačan. Julijanska astronomska godina ima najveća odstupanja i ona je svake godine duža za 14 minuta i 14 sekundi, što znači da se na svakih 128 godina dobije još jedan dan koji nije zabeležen. Od 45. godine godine pre nove ere do danas nastala razlika iznosi oko 13 dana.
Gregorijanski kalendar je uveden tako što se preskočilo 10 dana i od četvrtka 4. oktobra 1562. godine prešlo na petak 15. oktobar. Ali ni gregorijanski kalendar o čijoj je tačnosti stvoren pravi mit nije precizan, jer svakih sto godina izostaje za jedan dan.
Najprecizniji proračun računanja vremena dao je profesor nebeske mehanike Milutin Milanković. Na kongresu pravoslavnih crkava koji je sazvao vaseljenski patrijarh Meletije 1923. godine Milanković je predložio reformisani kalendar po kojem odstupanje od tropske godine iznosi samo dve sekunde. To znači da je potrebno da prođe 400.000 godina da bi se nakupio jedan dan.
Sveti arhijerejski sabor SPC je u jesen 1923. godine prihvatio načelno odluke kongresa u Carigradu o reformi crkvenog kalendara po predlogu Milutina Milankovića. Ali, njegova primena je ostavljena za kasnije dok se o tome ne usaglase sve pomesne pravoslavne crkve. Carigradska patrijaršija je među prvima prekršila dogovor i iste godine uvela novi gregorijanski kalendar. Isto su učinile i Rumunska i Grčka pravoslavna crkva. Atinski arhiepiskop Hrizostom je to uradio sa objašnjenjem izjednačavanja sa građanskim kalendarom. Ovaj potez su potom sledile Aleksandrijska i Antohijska patrijaršija.
Ruski patrijarh Tihon koji se 1923. godine nalazio u zatvoru jednom poslanicom je saopštio da prihvata odluke sabora u Carigradu i reformu kalendara. Ali, kada je saznao za pravo stanje stvari naknadno je obavestio Rusku pravoslavnu crkvu da zadržava primenu julijanskog kalendara.
Kosmička poema
Argumenti da bi prelaskom na novi kalendar došlo do zbližavanja hrišćana, jer bi svi slavili Božić u isto vreme, nisu ubedljivi, jer to nije samo tehničko pitanje. Srpska pravoslavna crkva se drži julijanskog kalendara, jer je takvu odluku doneo Prvi vaseljenski sabor u Nikeji 325. godine. Jedan od glavnih razloga je takozvana pashalija, ili datum izračunavanja Vaskrsa.
Kako piše profesor Radovan Popović, saborska odluka o Vaskrsu se može svesti na četiri tačke: Vaskrs se slavi posle prolećne ravnodnevice, zatim hrišćani ne slave Vaskrs kada i judeji svoju Pashu (14. nisan), Vaskrsenje Hristovo se slavi posle punog meseca i uvek u nedelju. Novim gregorijanskim kalendarom je narušeno ovo pravilo Vaseljenskog sabora, kao i molitveno jedinstvo Pravoslavne crkve.
– Pravoslavni žale što su Katolička crkva i sve protestantske crkve to zanemarile i prekršile odluke Prvog vaseljenskog sabora i praksu drevne crkve – rekao je ovaj profesor Bogoslovskog fakulteta SPC, naglasivši da se prema jasnim odlukama Sabora Vaskrs ne može slaviti u vreme Pashe „ako se držimo Novog zaveta i hrišćanstva”.
Posle Drugog svetskog rata ponovo je aktuelizovano ujednačavanje crkvenog kalendara. Već je prva svepravoslavna konferencija na Rodosu 1962. godine na svoju dugu listu pitanja za budući sabor uvrstila i kalendar. Prva predsaborska svepravoslavna konferencija u Šambeziju je 1976. godine među deset prioritetnih tema uvrstila i pitanje zajedničkog kalendara. Pre osam godina u sirijskom gradu Alepu pokrenuta je inicijativa da se svi hrišćani ujedine oko proslave glavnih praznika Vaskrsa i Božića, ali da za sada važi odluka Carigradske patrijaršije koja je uvažila razloge pomesnih pravoslavnih crkava koje su zadržale julijanski kao bogoslužbeni kalendar, pošto reforma kalendara podrazumeva veliki rizik od raskola.
Poznati ruski duhovnik arhimandrit Rafail Karelin je, poredeći dva kalendara iz ugla crkve, rekao: „Julijanski kalendar je eshatološki, a gregorijanski utilitaran i tehnokratičan. Julijanski kalendar je kosmička poema, a gregorijanski suvo knjigovodstvo”.
Milenko Pešić