Nisi trebao da kupiš kartu, ali kada te uhvate, onda se plaća kazna.
To je još jedan od „dogovora“, i ja sam se tako vozio pre 3 godine (kada su ponovo uveli masovno konduktere, a ja još uvek bio maloletan i bez kola ;-): voziš se mesec dana bez karte, i platiš u proseku jednu kaznu (tada bilo oko 150 din. a uvek se plaća i manje: „koliko imaš“, oko 50 din. ili 16 vožnji od 3 din.) mesečno.
Znači, ti odabereš da svesno „kradeš“ (jer to je zaista to), ali kada budeš uhvaćen, onda se „plaća“ :-)
Na kraju, kada se sve računa, dobiješ prevoz oko 50% jeftiniji.
Što se tiče toga kakva je procedura pri plaćanju karte, mislim da je nezgodno uopšte raspravljati o tome. Svakako da neko ko prvi put uđe u prodavnicu može pomisliti da može da uzme hleb, mleko i čokoladu i da izađe, jer, nigde ne piše da treba da ode kod one devojke što sedi kod one sive kutije sa dugmićima, ali da li si to nekad uradio?
Problem je što si ti čak i
znao pravila, pa tvoj čin nema ni moralnu osnovu. Ja sad zaista ne bih znao kako se plaća karta u autobusu, i time bih sebe smatrao opravdanim :-P
Međutim, ono što je bitno je to da kondukteri nemaju zakonska ovlašćenja da ti traže bilo koji dokument osim dokaza da si platio vožnju (karta, markica ili slično), ti imaš pravo da takav dokaz ne pokažeš (iako ga možda imaš), ali se to onda posmatra kao da vožnju nisi platio. Upotreba sile (izbacivanje iz autobusa, i slično) nije u njihovoj nadležnosti, i za to i traženje lične karte im je obavezno prisustvo pandura.
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.