Citat:
Au197/79: Mislim da se izvorni kod mora davati i onima koji nemaju nameru da kupe program. Praktično se prodaje usluga instaliranja, podešavanja, nadogradnje, obuke, tehničke podrške za program.
Ne, ništa nisi dužan da daješ nikome ako nećeš. No, u slučaju da nekome daš primerak programa, moraš ga dati pod GPL uslovima. Možeš ga dati Peri, ali ne i Miki, ali nakon što ga daš Peri, ne možeš ga sprečiti da ga on da Miki.
Možeš primaocu isporučiti i samo binarni oblik, ali tako da, u slučaju da on zaželi, može da ga dobije po ceni koja ne prelazi troškove isporuke. No, sva ta prava ima samo onaj ko je već primio primerak programa. Onaj ko nije od tebe nabavio binarni oblik, ne može da zahteva izvorni. Program se može naplatiti proizvoljno, ali u slučaju da je bio isporučen bez izvornog koda, on se naknadno može dobiti po ceni koja ne prelazi troškove isporuke. Drugim rečima, ta osoba je već platila program, te ne mora da plaća dodatno izvorni kod, već eventualno da snosi troškove isporuke.
U slučaju linkovanja sa LGPL kodom, zatvaranje koda je moguće samo u slučaju dinamičkog povezivanja (.dll, .so). Ako se LGPL kod ugrađuje u neki binarni fajl (.exe, .dll), onda izvorni kod tog fajla (tj. sve što je potrebno za njegovo dobijanje) mora biti pod LGPL.
GNU prevodioci su zajedno sa pratećim bibliotekama (RTL) pod GPL, ali se kao poseban izuzetak daje dozvola za proizvoljno licenciranje koda linkovanog za pratećom bibliotekom, tako da u tom slučaju nemaš šta da brineš.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.