Meni je zanimljivo da je pisac Vilijam Gibson, čovek koji je manje-više izmislio cyberpunk žanr, delimično predvideo ovaj tip ekonomije u jednom romanu ''Bridge'' trilogije.
U njoj vlasnik svetskog lanaca supermarketa želi da ubaci neku vrstu teleportera/molekularnog sastavljača u svaku poslovnu jedinicu - na primer, osoba u Parizu ubaci plišanog medu u uređaj, ovag ga očita i analizira, a u drugom marketu, recimo u Pekingu, isti takav uređaj napravi identičnog medu od neke proto-materije.
Sada, sama usluga kao takva nije bitna, već korisnici. U romanu neko direktno pita vlasnika čemu sve to, tojest kakvu tačnu on uslugu pruža. A njegov odgovor je da ga ne zanima usluga, već korisnici. On postavlja infrastrukturu, a oni je koriste i nalaze različite svrhe koje on ne može niti želi da predvidi pre nego što nastanu.
Ali, na kraju, bez obzira za šta je koristili, ona je i dalje njegova.
Malo sam razvukao analogiju, ali hoću da kažem da mislim da na sličan način razmišljaju ljudi iza socnet projekata. Bitni su korisnici - kada se jednom formira baza, pronaćiće se način da se ti korisnici (u nedostatku boljeg termina) ekonomski iskoriste.
Jasno, oglasi su najočigledniji primer, ali mogućnosti su ogromne i neočekivane - myspace je postao, nakon Artic Monkeys-a, hub za proboj muzičara i bendova. To odmah daje mogućnost i platformu ljudima sa myspace-a da ostvare neki odnos sa muzičkom industrijom.
http://danasnateveu.blog.co.yu - koje filmove možete danas pogledati - u vašem domu
http://danasnaplaneti.blog.co.yu - saznajte šta se događa u vašem svetu
http://blogkatalog.blog.co.yu - zavedite svoj blog - besplatno, bez povratnih linkova