Sad', kada sam procitao odgovore, cini mi se da je pravni sitem zasnovan na presedanima - bas logican, jer: sta ako bi se u istim i slicnim situacijama donosile razlicte presude, zar to onda ne bi bila kakofonija od prava tj. odsustvo svakog sistema, danas ovako sutra onako...
Medjutim, sa druge strane, postavljaju se 2 sustinska pitanja: pitanje slicnosti starih/resenih i novih "slucajeva" koje moze i ne mora biti problem (pitanje kolicine slicnosti i identicnosti), ali i uvek diskutabilna pretpostavka pravicnosti SVIH prethodnih presuda na kojima se zasnivaju buduce presude - a znamo da sigurno ima gresaka, da istorija presuda nije imuna od pogresnih presuda. Ali, i sama pomisao da prethodne presude nisu bile bas 100% pravicne, nas vodi u sivu zonu nemanja prava, jel tako...
I sta sad'? Da li taj logicki sistem ima ili nema vrednost? Cini mi se da je "istina" negde u sredini, kao i obicno...
I jos nesto: ako bi se pravni sistem zasnivao SAMO na presedanima - gde je u tom sistemu progres, nesto, bilo sta pozitivno, sto bi se unosilo u sistem sa namerom da on postane bolji, citaj pravicniji?
Znate sta... Fali tu malo matematike, po koja brojka ne bi bila na odmet... :)
postoji samo jedan apsolut u logickoj ravni desavanja/vremena:
SVE je RELATIVNO sem:
- osnovnih konstanti svemira
- logike
...i ove tvrdnje
*
Daniel J. Boorstin: The Discoverers, A History of Man’s Search To Known
Napredak nauke zavisice od covekove spremnosti da poveruje u neverovatno, da prekoraci granicu koju namece zdrav razum.