Citat:
jablan: Pre 10-15 godina nije bilo majmuna koji se parkiraju gde ne treba iz prostog razloga što je mnogo manji procenat ljudi mogao da priušti da vozi, pa su i gužve bile manje (jedna od pozitivnih tekovina Slobine vlasti ;)), a ne zato što je majmuna bilo manje.
Ja ne znam gde si ti živeo pre 10-15 godina ali 90te su svakako bile period kada su se ljudi koje ti nazivaš "majmunima", a ja bih rekao "seljačine" (razlika između pojmova
seljak i
seljačina se podrazumevaju) ekstremno "nakotili" u Beogradu, dolazeći "s ko'ca i konopca" iz svih nekadašnjih bratskih nam republika pravo u Beograd i donoseći sa sobom svoje "kulturno nasleđe" zajedno sa domaćim "domorocima". Beograđanin u kontekstu ove priče predstavlja emancipovanog i kultivisanog stanovnika metropole, čoveka ne nužno rođenog u Beogradu već kultivisanog čoveka. Nažalost pojam Beograđanina/Beograđanke u kulturnom smislu je gotovo u potpunosti iskompromitovan tokom protekle dve decenije, te se izokrenut na naličje nekadašnjeg značenja pretvorio u svoju suprotnost.
U tom razdoblju se Beograd iz grada u koji su ljudi dolazili da bi se obrazovali i kultivisali, pretvorio u grad iz kojeg ljudi beže pred najezdom varvara.
Citat:
DaliborP: Znaci sta smo naucili na ovoj temi, da svi ti ljudi koji se nepropisno parkiraju i voze skupe dzipove ustvari dolaze iz unutrasnjosti i ne zele da se prilagode...
Žalosno je što takvi ustvari više nemaju čemu da se prilagođavaju niti na koga da se ugledaju, jer je Beograd zapravo postao meka provincijalizma i kulturni obrazac provincije je doživeo svoj procvat u samom Beogradu.
Setimo se da je seljačenje džipovima u Beogradu počelo sredinom 90ih, u predizbornoj kampanji novoosnovane Arkanove SSJ. Odjednom se niotkuda na ulicama pojavilo na desetine novih belih Mitsubishi Pajera sa stranačkim oznakama SSJ, kojima su Arkanovi "aktivisti" besomučno kružili po gradu od jutra do sutra mašući stranačkim zastavama, dok su obični građani kupovali benzin u skuvanim plastičnim flašama od "litar i po" po 2DEM za litar.
Mnogi Beograđani koji su, videvši šta se sprema, početkom 90ih sa svojim porodicama napustili zemlju i nastavili život u inostranstvu, su ustupili mesto drugima koji se danas nazivaju Beograđanima a koji po svom kulturnom miljeu i sistemu vrednosti predstavljaju suštu suprotnost onome što se nekada podrazumevalo pod tim pojmom.
Oni iz te grupe, koja je nekada oličavala kosmopolitski i avangardni duh Beograda, a koji su ostali u zemlji, su praktično postali kulturni i društveni marginalci, bez ikakve šanse da se izbore sa najezdom varvarstva koje se iz drumskih kafana sa Ibarske magistrale premestilo u sam centar grada. Knez Mihajlova je postala "Bosnia Štrase".
Nekadašnja kultna okupljališta beogradske avangardne omladine su se jednostavno ugasila, jer u njih više nije imao ko da odlazi. Kultura sama po sebi je u Beogradu postala
out.
In su postale folkoteke.
Taj i takav kulturni obrazac je i danas manje više na sceni, i proći će još dosta vremena dok Beograd ne povrati ugled i značaj koji je nekada u kulturnom smislu imao, ne samo u Srbiji i za Srbiju nego i šire. Taj se dan još ni ne nazire, ali nadajmo se da će jednom doći - za dobro svih nas.
Sell 'crazy' some place else. We're all stocked up here.