Čovek koji se prijavljuje za posao sa sobom nosi određenu biografuju sa kojom nastupa i pregovara o plati, tu nema laži i prevare.
..
Dakle, rešavanje testova govori o samoj firmi i ozbiljnosti te pozicije na koju se konkuriše, a ne o kadidatima.
Mislim da nisi svestan koliko nisi u pravu.
Ja sam lično radio intervju sa oko 70-tak programera. Bilo je tu programera, 'programera', ''''programera'''', 'znaš šta ja nisam programer, ali sve se da naučiti', 'ja sam samo došao da vidim o čemu se ovde radi' i sl.
Iznenadio bi se koliko je CV beskoristan. Meni lično je CV služio tek toliko da odlučim da li ću pozvati kandidata na razgovor ili ne. Kod gomile njih CV je odradio dobar posao jer mi je na samom početk uštedeo vreme tako što te ljude nisam ni pozvao na razgovor.
Pročitao sam sigurno 100-200 CV-ova vezano za raznorazne konkurse koje smo objavljivali u firmi, i nisam pročitao NIJEDAN CV u kome nije bilo preterivanja. Velika većina CV-jeva sadrži žestoko preterivanje, a nažalost IT je takva industrija gde se znanje navedeno u CV-ju ne može tako lako kvantifikovati.
Može pomoći kad ti neko u CV stavi da zna "C, C++, SQL, Java, ASM, Pascal, VBA, PHP, HTML, Fortran, List, Basic" (lista je copy/paste iz jednog od primljenih CV-jeva) ili kada u CV-ju pod "Ostale sposobnosti" navede "Rad na računaru: Word, Excel, Korišćenje interneta, Delphi" a konkuriše za Delphi programera (opet stvarni slučaj), sa takvima unapred znaš šta je činiti. Međutim problem je kada CV izgleda manje više OK, i sada trebaš pozvati tog kandidata na razgovor da popričaš sa njim, da vidiš prvo da li je normalna osoba, a onda i da stekneš nekakav utisak da li ta osoba stvarno zna to što tvrdi da zna, i koliko zna to što tvrdi da zna. Kad u CV-ju piše da neko govori Fransuski, ti ga pozoveš na razgovor i za nekoliko sekundi utvrdiš sa 100% sigurnošću da li ta osoba govori Francuski i kako. Kad ti neko napiše da je Delphi programer, to ne možeš da proveriš tek tako, pogotovo ne koliko je dobar.
Testovi služe da proveriš da li je neko delphi programer, odnosno da li ja imao dodirnih tačaka sa Delphijem (zbog toga su pitanja obično elementarna). Nažalost nije moguće proceniti koliko je neko dobar programer samo iz dokumentacije (CV, odrađen test, donešeni uzorci koda), jedini način je lična preporuka osobe kojoj veruješ a koja poznaje rad dotičnog programera. Tako da u principu nakon testa, ako je kandidat prošao poznavanje delphija, zapošljavanje se svodi na rizik koji se minimizira svaopštim opštim utiskom kandidata u svim segmentima.
Da testovi mogu da budu jako korisni navešću i jedan slučaj gde sam ja radio intervju, čovek ozbiljan u 30-tim godinama, ima porodicu, reference odlične (sve dobre firme), CV odličan bez greške, malo frizirani "skills" nabacano dosta toga, ali nije strašno, čovek ima normalnu priču, i traži platu od 1800 evra. Ovo poslednje mi se najviše svidelo, jer trebaš biti baja pa tražiti toliku platu, odnosno trebaš biti baš siguran u sebe i imati pozadinu da bi mogao tražiti duplo veću platu od plate dobrog programera. Ja sam bio pečen i već sam krenuo čoveku da može da krene da radi čim pre, kad je moj kolega, inače programer/team lider krenuo da insistira da čovek odradi Delphi test. Ja sam još bio u fazonu "daj nemoj da jebeš čoveka sa testom, koj ti je", ali ne insistirao je, i ja pitam kandidata jel problem da odradi test (inače svi sedimo za istim stolom), vidim čovek ok skroz i uzme da rešava test. Sedimo mi tu sad svi za istim stolom, i gledamo ovoga kako kreće da se preznojava. Ja zapanjen ne mogu da verujem da mu ta pitanja predstavljaju problem. Rezultat testa je bio tipa 8 tačnih od 25 pitanja. Da je sve ostalo na tome, pomislio bi da je čoveku možda bilo ispod časti da rešava test, pa da je namerno izgrešio (mada da mu je bilo ispod časti, rekao bi odmah - neću da se zajebavam sa vama i testom, doviđenja), ali kada je krenula lavina opravdanja zašto nije dobro odradio test, te ga nešto boli glava, te mu nije dan, te ovo te ono, odmah sam video kakva je to foliraža u pitanju, i naravno da nije dobio posao.
Da sam tog kandidata zaposlio, to bi me koštalo minimum 3 meseca njegove plate, koštalo bi me radnih sati bar još jednog programera koji bi upućivao dotičnog i uvodio ga u posao, koštalo bi me mog vremena da uputim dotičnog u posao, i verovatno još nekih usputnih troškova i gubljenja vremena, a koje je test uspešno eliminisao.