Ja uglavnom rekadriram sa fokusa centralne i to na blendama (ako nije preveliki pomeraj) od f/2.5 i manjim funkcioniše sasvim pristojno.
Tako je urađen i portret koji si pomenuo, koliko se sećam.
Druga varijanta je sa fokusiranjem perfirernim tačkama, ali kako i periferne tačke zahvataju uglavnom središnji deo kadra, rekadriranje je i tu često potrebno, tako da Ti dođe na isto.
@Backy
"Mnogo plitak DOF" je relativna stvar. Zavisi i od blende i od korišćenog tela (odnosno senzora u njemu). Na jako velikim blendama (f/1-f/2) može praviti problem čak i klaćenje tamo-amo (neki ljudi su prosto nestabilni, a da toga nisu ni svesni), disanje...
Rekadriranje nije uvek problematično, jer (prosto) nije svako rekadriranje isto. Sa blendom f/3.2 i većom, rekadriranje sa centralne može da izvede i fotograf s parkinsonom. Ali, na tako velikim blendama, rekadriranje je i najmanji problem. Mnogo je veći problem pronaći optimalni ugao snimanja, jer je (zbog plitkog DOF-a) dosta teško zahvatiti oba oka, ako subjekt stoji iole "ukošeno" u odnosu na ravan senzora.
E zato postoje tilt-shift objektivi.
Pozdrav