Generalno, programere u Srbiji možemo podeliti u 4 grupe:
-profesionalce koji znaju svoj posao i odavno su otišli preko da rade za lepe pare (preko 2.000 evra)
-profesionalce koji znaju svoj i rade u Srbiji za lepe pare (1.000-1.500 evra)
-osrednje programere ili početnike koji rade posao u Srbiji za manje para (500-1.000 evra)
-i one za koje ne znamo kako rade, jer jednostavno neće da rade (to su oni o kojima sam pričao u temi "Nije sve u novcu...")
E sad, ako tebi treba profesionalac, teško možeš da računaš na ove što su već otišli preko, bez obzira koju mu cifru ponudiš. Ovi što rade u Srbiji i imaju 1.000-1.500 evra, jako lepo žive i u Srbiji, tako da ćeš takođe teško da ih privučeš u Bosnu, osim ako ne daš značajno bolju ponudu (tipa preko 2.000 evra), ali ne znam koliko ti se to isplati. Onda jedino što ti preostaje su ove dve poslednje grupe, jer i među njima sigurno ima profesionalaca i potencijala, kao i onih koji bi pristali da rade za neku razumnu sumu (1.000-1.500 evra), ali je tu problem što treba roditi mečku dok među njima nađeš onog pravog. Dakle, kao što su ljudi već rekli, možda najbolja varijanta je naći nekoga ko bi radio bez selidbe, jer je velika verovatnoća da bi pristali da rade za tebe ako im ponudiš 100-200 evra više nego što sada imaju, a da ne moraju da se sele. Ipak, Bosna svakako nije top destonacija po bilo kom parametru.
To što možeš da nađeš Nemca koji će da radi za 2.000 evra je zato što su Nemci totalno drugačijeg mentaliteta, te kod njih nema mnogo onih koji žele da i u 30-toj žive sa roditeljima i žickaju pare, već od malih nogu stiču nekakvu radnu naviku i normalno kad dođu u 20-te, grebu i rukama i nogama da nađu kakav takav posao, stiču iskustvo, rade na većim projektima, jer to onda kasnije mogu lepo da unovče i da se što pre osamostale. To je za njih normalno, jer jednostavno su tako vaspitani od strane roditelja. To je ono kad mi kažemo za zapadnjake da su hladni. Sa druge strane, roditelji u Srbiji imaju potpuno drugačija razmišljanja (čast izuzecima), pa smatraju da je sasvim ok da se osoba od 30 godina naziva detetom i da mu se kuva, pere, čisti, pegla ili mu se plaća stan ako studira u drugom gradu (a studije se otegnu na 10 godina, jer nema razloga da ih završava ranije, kad već sve dobija od roditelja), daju mu se pare... itd.
Poenta ove priče je da u Srbiji u ovom trenutku, ma šta ko pričao, ima jako malo kvalitetnih radnika, iako vlada mišljenje da smo među najboljima, najpametnijima i najsposobnijima na svetu. To je jednostavno zato što kad god neko "naš" ostvari neki uspeh, bilo da se radi o osvajanju neke medalje od strane sportista ili sportiste ili pobedi na nekom takmičenju iz matematike, to se predstavlja kao uspeh cele nacije i svi mediji bruje o tome kao o nekakvom kolektivnom uspehu i šta ja znam. A niko ni da pomene da na tog jednog matematičara što je otišao na takmičenje dolazi milion onih što ne umeju da reše običnu proširenu jednačinu. Tako da, šta znam, samo čovek koji ne živi u realnosti može da kaže da je Srbija puna kvalitetnih IT profesionalaca, samo eto nemaju sreće da im neko ponudi posao, a kad dođeš sa realnom ponudom, ne možeš naći jednog takvog.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti