@Thetaworld
Vidim da se nismo razumeli. Nisam rekao da ne odgovara mnogim preduzetnicima. Nego nekima odgovara. A to su pretežno uslužne delatnosti.
Citat:
Svaki preduzetnik ima pravo poslovanja sa bilo kim, sa fizičkim i sa pravnim licima.
Nisam rekao ni da preduzetnik ima ograničenja u poslovanju. Ali, pojedine delatnosti imaju svoje "pretežne" kupce, tj. korisnike usluge. Frizerima su recimo, fizička lica. Web dizajnerima su, po mom mišljenju, pravna lica odnosno firme ili radnje. A upravo nixylive se tim bavi.
Citat:
Svrha knjigovodstva je da se utvrdi činjenično stanje, znači, da se izbjegne da preduzetnici premaše ograničenja, do kojih smiju biti paušalno oporezivani.
Svrha knjigovodstva, dodao bih i termin računovodstva je, opet po mom mišljenju, vrlo važan "alat" u cilju donošenja poslovnih odluka, odnosno maksimiziranje dobiti uz poštovanje zakona. U tom cilju je i "poreski konsalting", odnosno poddelatnost savetovanja poreskih obveznika u smislu plaćanja najnižeg poreza, uz poštovanje zakona.
Citat:
To nije sistemska greška, takav je zakon u Srbiji i trebate biti sretni da taj zakon postoji, jer to pomaže preduzetnicima da se ne bave birokratijom i državnim represalijama već da stvarno uspostave, održe i poboljšaju svoj biznis. Kad jednom pređu ograničenja za paušalno oporezivanje, onda će i biti u stanju da plate ili obavljaju knjigovodstvo i rade kao i drugi biznismeni bez paušalnog oporezivanja.
Odredbe zakona, ako se sagledaju stvari na racionalan način, jesu takve kakve sam već napisao. Ako si po zakonu dužan da prijaviš svaki prihod upisivanjem u knjigu prihoda i svaki gotov novac primljen na osnovu izvršene usluge ili prodaje robe uplatiš na svoj račun sledećeg radnog dana, a pak nemaš pravo da pravdaš troškove koje si realno napravio, kakvi su razlozi za takav način plaćanja poreza? Pre toga treba znati kako se utvrđuje takav porez. Ima ih desetak, a poslednja je ostale okolnosti koje utiču na ostvarivanje dobiti, prevedeno, prihod samog poreskog obveznika, ali i bilo šta drugo. A ukupan porez i doprinos je 45,8% od ukupnog prihoda poreskog obveznika sve do nekih 225.000 dinara mesečno, što dolazimo do graničnog iznosa od 3 miliona godišnje. Kada počne delatnost, oporeziva dobit paušalnog obveznika neće biti manja od prosečne zarade u Srbiji, što bi rekli porez i doprinosi će biti oko 23.000 dinara (ako je u Beogradu, biće preko 30.000). A oni se mogu promeniti, ali samo nagore. Šta će se desiti, ako poreska kontrola utvrdi da takav obveznik za jedan mesec zaradi recimo 200.000 dinara (a on je imao troškova za taj mesec 100.000)? Da li bi mogao da dobije novo poresko rešenje i da plaća mesečno 200.000x45,8%=91.600 poreza i doprinosa? Kriterijumi za paušalno oporezivanje su veoma rastegljivi, i pri tom mogu da se zloupotrebe od strane poreskh organa, a da sve "naoko" bude po zakonu.
I zato nisam srećan što takav propis postoji, nemam ništa protiv paušalnog oporezivanja, ali, realno je da ćeš platiti,
pod uslovom da poštuješ zakon, mnogo više nego da plaćaš porez na stvarni prihod.
Naravno, u realnom životu se ovo neće desiti. Neće poreski obveznik koji paušalno plaća porez uplaćivati gotov novac primljen za izvršene usluge na svoj račun, poreski organ nema načina da to proveri, ali ostaju pomenute zakonske odredbe. Znači, zakon ne priznaje realno stanje na terenu, a ja ne mogu da savetujem nekoga da krši zakon, makar su svi subjekti pristali na to da se ne poštuje. Ali, on uvek "čuči", i može da nekoga "zaskoči", kada nekome "zatreba da se disciplinuje". Zato sam i napisao da je to sistemska greška, i da bi trebalo da se ili ukine ili promeni. Poreski organ ima prevelika "diskreciona prava" prilikom određivanja poreza, trebalo bi ih potpuno ukinuti i ustanoviti zaista jasne kriterijume. Ovi to jednostavno nisu.
Pomenuo bih i advokatsku profesiju, kod koje je 95% paušalaca. Vidimo da se svom silom trude da im se ne uvedu fiskalne kase, jer bi u tom slučaju u dobrom delu bili registrovani njihovi stvarni prihodi, pa bi im se realno znatno uvećale poreske obaveze.
Ne slažem se sa tezom da
Citat:
to pomaže preduzetnicima da se ne bave birokratijom i državnim represalijama već da stvarno uspostave, održe i poboljšaju svoj biznis
Po mom mišljenju, to može da bude i suprotno, jer nemaš kontrolu nad svojim troškovima. Tu možeš "dobro da prođeš" (zavisi od obima poslovanja i "raspoloženja" poreskih organa), a možeš i da "stradaš". Dok ako vodiš knjige i osnuješ DOO (možeš zasnovati radni odnos i prijaviti minimalnu zaradu, a ako imaš dobit, platićeš na to 10%), znaćeš koliki su ti troškovi. A mogu biti značajno manji nego kod paušalaca. I moći ćeš lakše da započneš svoj biznis. Naravno, ovo zavisi od prirode delatnosti kao što sam napomenuo na početku.
Dodao bih na kraju da je to i moje lično iskustvo. Bio sam paušalac, ali sam počeo da vodim knjige, uvidevši da višestruko manje plaćam porez. Da napomenem, moji klijneti su pretežno bili pravna lica, što znači, da sam usluge naplaćivao preko računa.