Citat:
Predrag Supurovic - Proverite, milsim da umetnici mogu da se bave takvom delatnoscu i bey registrovanja firme. Cak moyete da trayite da vam drzava daje neku platu a kasnije i penziju, ako ispunjavate odredjene kriterijume.
U prvi mah će se učiniti da je ovo izvan teme, ali zapravo nije (što rekao Nabokov za pripovetke Dostojevskog: kraj sve kazuje!):
Umetnici udruženi u jedno od umetničkih udruženja u Srbiji (recimo likovni, muzički, književnici, knjiž. prevodioci, operski pevači, glumci, filmadžije, itd... dakle ima ukupno 19 „esnafskih“ umetničkih udruženja) odobravaju, na zahtev, svojim nezaposlenim članovim status „Samostalan umetnik“. To je saglasno sa odlukama Ministarstva kulture i gradskim odlukama. Umetnik sa tim statusom dobija od Fonda za kulturu grada (ako je stanovnik Beograda) plaćeno penzijsko i zdravstveno osiguranje,
ali ne i platu, jer sredstva za život zarađuje sam sebi svojim um. radom. Ako je stanovnik nekog drugog mesta u Srbiji onda te beneficije traži od svoje opštine (njenog fonda za kulturu, ako takav tamo postoji), iako je opštepoznata stvar da neke opštine po Srbiji neće ni da čuju da daju svojim žiteljima umetnicima ono što Beograd i neki drugi veći gradovi daju svojima).
Idemo dalje: ja sam proveo decenije u statusu samostalnog umetnika (nekad se to popularno nazivalo slobodan umetnik) i znam sve što treba da se o tome zna. Dakle, to je ono što dobija osoba sa priznatim statusom sam. umetnika, ali ja ovde istražujem
kako stoji sa umetnikom koji dospe u penziju i hoće i dalje da radi, i to kao privrednik, ali u svojoj struci (dakle, kao muzičar, dizajner, operski dirigent, filmski producent ili snimatelj, slikar, pisac, prevodilac, itd, itd). On više nema pravo na funkciju tzv.
samostalnog umetnika jer je penzioner, a budući da svaki penzioner ima pravo da postane preduzetnik, onda je pitanje kako to da sprovede umetnik, i da deluje u oblasti u kojoj je kvalifikovan i osposobljen da deluje. To je ovde bilo pitanje. Ja znam kako da se to uradi sa formalne tačke gledišta: dakle kao i svaki gradjanin, nego je pitanje kako da se specifikuju te stvari s obzirom na specifikacije svoje struke koja nije visoko konjunkturna kad sama privredjuje, i tako, umetnik, a budući preduzetnik, sebi pomogne da dobije odredjenja umanjenja ili olakšice. Nije isto da li neko u molerskom zanatu, npr, ide iz posla u posao i zaradi na kraju meseca, recimo, 100 hiljada dinara, i studio za graf. dizajn, napr, koji u mesecu jedva namakne posao da sredi jedan katalog, pa na kraju meseca za svoje usluge inkasira jedva 15.000 dinara. I tako iz meseca u mesec. Medjutim, jasno mi je da je to prilično specifično, pa se dalje i ne raspitujem da li umetnik ili neumetnik, nego je sad jedino važno da ukapiram neke druge detalje, npr. oko vodjenja prostog knjigovodstva, oko rokova za plaćanja, oko unošenja sopstvenih sredstava prilikom pokretanja preduzetništva, itd... pa to sukcesivno pitam, i hvala svima, a posebno g. SAJI, i g. Pedji, koji na pitanja, verovatno već sto puta postavljana, strpljivo, predano i argumentovano odgovaraju. Veoma mnogo pomažu. Pozdravljam.