Pa, znaš kako, kod nas (a i kod vas u Hrvatskoj) rasprostranjeno je pogrešno uverenje da su autorska i patentna prava nešto što je protiv našin interesa, ali da to tako mora zato što nas pritiskaju sa strane.
Zapravo, takve zakone su izmislili upravo ti za koje se smatra da nas pritiskaju i najpre su ih uveli kod sebe, zato što su smatrali da to njima treba, da bi se u XX veku to raširilo na ceo svet kroz međunarodne konvencije.
E, sad, čemu ti zakoni služe? Da bi se bogatili ljudi kao što je npr. Stiv Džobs? Ne, u demokratskim sistemima članove zakonodavnih tela ne bira šačica bogatih, nego narod. Zakoni se donose u državnom interesu, za koji se smatra da je iznad interesa pojedinaca i pojedinih preduzeća. Cilj uvođenja takvih zakona je da se ubrza razvoj kroz podsticanje pojedinaca i preduzeća da stvaraju nešto novo.
To je jedan od glavnih razloga zašto su te zemlje razvijenije od drugih - pametnije su koristile svoje resurse uključujući i intelektualne. Neki će reći "ma, te zemlje su se bogatile kao imperijalne sile". OK, hajde neka Srbija bude imperijalna sila, pa neka se bogati na taj način. Ne može jer je kilava. Da bi zemlja bila imperijalna sila, prvo mora da bude vojna sila, a da bi postala vojna sila, prvo mora da postane ekonomska i privredna sila. Dakle, imperijalizam je posledica razvoja, a suština je u razvoju.
Šta da radi mlad, pametan, perspektivan, nadaren čovek pun energije i ideja u zemlji u kojoj je cena inteklektualne svojine nula? Pa, samo da pakuje kofere i da beži u neku drugu, podesniju sredinu. Šta da misli firma A koja bi da sarađuje sa firmom B, kada vidi da firma B potkrada firmu C? Pa, da će i nu da potkrada. Nema poslovnog poverenja, nema saradnje. Kako domaći autori, izdavači i proizvođači da se razmahnu na domaćem tržištu pre nego što pređu na međunarodno? Pa, vrlo teško. Onda pametni ljudi odlaze, ima manje stranih ulaganja, više nezaposlenosti, manje skupih projekata, lošiji je ugled zemlje u svetu, što za posledicu ima niži standard stanovništva, što opet za posledicu ima sve prethodno i tako u krug.
Država ima ogromne štete od neprimenjivanja zakona o patentima i autorskim pravima.
Onda dođe priča o "moralisanju". Zašto ne ukinuti saobraćajne propise i juriti kroz crveno brzinom od dvesta kilometara na sat, kada se to svakodnevno dešava? Pa, da ne bismo ginuli i da bi se broj nesreća i nezgoda sveo na minimum. Ustav, zakoni i propisi ne služe postoje zbog nečijeg "moralisanja", već kao praktična potreba države za uređenjem da bi građanima bilo bolje i zato oni treba da postoje (a bez sprovođenja kao da ne postoje) i da se prilagođavaju interesu celokupnog stanovništva, koje na Balkanu baš i ne zna šta mu je u interesu, a šta ne.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.