EPILOG.
Jasno mi je da vama ništa nije jasno.Ima života i van beograda.Verujem da pokušavate sa najboljim namerama da pomognete ali
tamo gde ste vi ima sve, i cdma i ip telefoni i 3g i 150 wirelessa i optički.Ovamo nema ništa.
CDMA se ovde nikad nije radio i tako su mi rekli njihovi tehničari.IP telefon može ali verujte da bi to
radilo neko vreme pa bi onda malo manje radilo pa počeli problemi i tako svašta.Plus ima čudan broj a
to bi ovaj moj narod ovde plašilo.
Odem juče u njihovu poslovnicu i predstavim se da sam u kući pored moje, dam taj broj i pitam da li
ima slobodnih brojeva jer hoću još jedan.Ženska mi ladno odgovori da ima još dva slobodna priključka.
Tako ljut odem u njihovu zgradu, drugi sprat soba broj 217.
Upadnem i krenem da bogoradam(naš stari izraz) sa namerom da počnem da vičem.Srećom ima i pametnih
tamo pa mi čovek lepo kaže čekaj, stani, da vidimo o čemu je reč.Polako, kud si zapeo.
Malo se smirim i pitam što me bre mrzite.Jesam ja najgori?
A smrad sedi pored njega i ćuti a znam da mi je on dolazio u dvorište prošli mesec i rekao ne može tebi.
Onda utvrdimo da oni imaju svoj interni urbanistički plan po kom ja pripadam banderi broj 61 na kojoj
više nema slobodnih parica a na banderi broj 60 koja je meni još bliža ima dve slobodne.Al ih mrzelo.
I tako ja dobih tj. dobiću telefon.Eto.I zbog nekog klipana možeš ceo život da provedeš bez telefona ili
vode ili struje.A sve to ti stoji pred kućom al nedaju prokletinje.I nemaš kome da se žališ.
I onda dođe vučić i kaže da ne treba prodavati telekom jer nemamo projekte u koje bi uložili pare.
Prodaj ih jer treba da se prodaju.I nema boljeg razloga.Pa nek i pojedemo i popijemo tu milijardu
nije prva.Ili kupi zlatne šipke i stavi u trezor.Samo ih prodaj.Banda.
Lemilicom protiv sveta!!! Electro guerrilla.