U razvijenim trzistima firme se obicno radjaju sa odgovorom na lokalne i, eventualno u nekom broju slucajeva, regionalne potrebe (ICT je izuzetak).
Tek kasnije postaju globalne - posto je plasiranje proizvoda na globalnom trzistu kompleksniji posao od lokalne prodaje i zahteva daleko veca ulaganja.
Problem sa Srbijom i sl. zemljama je sto su kao lokalno trziste male i slabe. To ne znaci da nece biti genijalnih ideja koje su sprovedene u poslovni uspeh, ali ce svakako ograniciti broj preduzetnika koji mogu da budu uspesni.
Dok u normalnom razvijenom trzistu preduzetnik moze da racuna u prvih par godina na pokrivanje troskova prodajom u lokalu i izgradnjom baze za kasnije, eventualno, globalno trziste - u Srbiji na to moze da racuna daleko manji % preduzetnika.
Da se ne zavaravamo, kada neka firma dodje do tacke da joj je lokalno trziste zasiceno ona ce verovatno imati sredstava da obezbedi logistiku za izvoz u regiuon i dalje ako ima racunice.
Moras imati na umu da Srbija uvozi skoro sve: od cackalica, preko rebrendirane kineske obuce i odece koja se po fensi buticima prodaje za ne tako male pare, do telefona, kompjutera i ostale visoke tehnologije.
Ok, slazem se, nismo dovoljno veliko trziste da bi se ulaganje u visoku tehnologiju u startu isplatilo ali nije izbor: fabrika cipova ili nista.
Eto,na skoro svakoj sekiri koja moze da se kupi u Srbiji pise "Made in Slovenia".
Kako to sad da na tako malom trzistu nekom isplatilo da bilo sta proizvodi? Mozda Slovenci kupuju 3 sekire po glavi stanovnika jer imaju bolji standard.