Neko moje mišljenje:
1. Radulovićev predlog je ugledao svetlost dana, preko "slobodnih, demokratskih, necenzurisanih" medija TEK onda kada su ostali drugari dobro pregledali sve i prepravili neke #nebitne sitnice.
2. Radulovićev preglog je "poguban" po obe strane. Dakle, malo svrbi i "revnosne radnike" a i lopove/političare/vime-sisače.
(zbog ovih drugih, bestidnih i gladnih lopova, desila se stavka broj 1. tako kako se desila, nacrt u "originalnom" izdanju - preko medija, samo za građane)
3. Radulović je shvatio da ako progleda kroz prste, kao ekonomista, drugarima političarima/lopovima gladnim i bezvrednim (kako ih mrzim gorko, sve do jednog), svaki dalji korak ka bilo kakvim reformama bi bio puftara. Ništa. Ne bi prošlo.. i onda bi se on pretvorio u još jedno, najobičnije, beskorisno g0***, što čoveku očigledno nije cilj. Podneo ostavku. Razumno. To se zove - obraz.
4. Žvalavi/picousti nije smeo da dopusti da neka tamo verzija istine, koja ne zvuči kako treba, dospe do ušiju građana. Zna se bre koja je to istina koja sme da se čuje i ko je taj koji sme da je ispriča! Sve jagodice prstića pipkaju jagodice, preostalih prstića. Kao u ogledalu.
Činjenica:
Radulovićev nacrt očigledno ne štedi nikoga. I pravda je takva. Slepa. A čini se kao da privatnici postaju mali bogovi..
Ako više nismo u socijalizmu/komunizmu/titoizmu, a ne zvuči nam lepo ni banananizam (nekako nećemo taj status, a šta bi drugo?), onda mora da je u pitanju - neki oblik kapitalizma.. ovde kod nas.. što govori da nije toliko ni strašno ako privatnici postaju mali bogovi, jer tako je u svim kapitalistički orijentisanim, naprednijim državama.
- Kao što
nisu svi privatnici bezdušni, moroni i pritajeni robovlasnici, tako ni svi radnici nisu radnici, već su mnogi od radnika - pihtijasti smorovi, nesposobni za 90% stvari koje treba da urade, lenštine koje maštaju da postanu glavni glumci stranačkih partija.. itd.
Konkretno se ovaj moj tekst odnosi na deo koji se prevodi tako da ćemo svi postati (ili bi postali) nadničari.
about:networking