Citat:
ventura: seljaci kad skinu kukuruz ili žito, oni to predaju silosima, plaćaju skladištenje i čekaju najbolji trenutak za prodaju.
Pa to je drugo, ako sam dobro razumeo kukuruz je njihov, a oni placaju kiriju sto ga tamo drze, jer nemaju prostora kod kuce, a onda ga prodaju kad dobiju dobru cenu, ili ga nikad ne prodaju, vec kupe prasice i hrane ih do sledece jeseni, kada ih zakolju i okace kobasice, sunke i prsute da se suse...
Sa malinama je drugacije, njihova sezona je u proseku druga polovina juna. Imaju neke sorte koje radjaju do zime, ali to su neisplative sorte, jer im je zbog takvog perioda vegetacije berba pravo mucenje - trcis, trcis, pa plod. Znaci, maline su prodate, ali se cena prilikom prodaje izgleda formira po principu fiksni deo + videcemo. Ili ti to mozda bolje mozes da objasnis, cije su te maline u ovom trenutku i ako su one sada u vlasnistvu otkupljivaca, kako to da se ne zna pod kojim uslovima su presle u njihovo vlasnistvo? Od koga se sada tacno trazi da doplati razliku do zeljene cene - od otkupljivaca, ili od drzavnih subvencija?
Citat:
Bilo bi najlepše da mi niko ne lupa šamare, niti da mi zavlači ruku u džep.
Jasno. Samo u tom slucaju bi trebalo pobiti sve penzionere, jer i njima se dodaje iz drzavnog budzete jer je sistem odakle bi oni terbalo da se finansiraju svojevremeno unisten spletom politicko-ekonomskih okolnosti, isto kao sto su unistena poljoprivredna gazdinstva i industrijske firme. Svo troje nabrojano bi trebalo samo da se finansira samotalno, ali to nije moguce. Da bi sproveo sprecavanje zavlacenja ruke u dzep do kraja, morao bi da pobijes i vecinu Roma, naprimer evo iz svog dvorista sa druge strane jezerca vidim njih stotinjak od kojih apsolutno niko nista ne radi vec svi zive od socijalne pomoci. Tek kad pobijes radnike, seljake, penzionere i Rome, bices na korak od idealnog sistema gde ti niko ne zavlaci ruku u dzep.
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.