U početku nastajanja Svemira, nije bilo čestica, već samo energija. Čestice su nastale tek kasnije, hlađenjem Svemira. Kako iz elektromagnetnog talasa može da nastane materija, jedino kao par čestica-antičestica, to je za pretpostaviti da u svemiru postoji jednaka količina materije i antimaterije. Postojale su razne teorije o tome gdje bi mogla da se nalazi antimaterija u Svemiru. Na kraju su naučnici došli do zaključka da je ipak materija nadvladala antimateriju. Ne znam kako, ali sam davno čitao jednu knjigu, nekog ruskog naučnika u kojoj je to rečeno i opisano.
Čestica i antičestica se ne razlikuju samo po naelektrisanju. Razlikuju se i po još nekim osobinama. Neke od tih osobina (barionski broj, ako se dobro sjećam) su jedan od razloga zašto je materija prevladala antimateriju.
Cijela priča o antimateriji počinje poznatim matematičkim rezultatom, kojim je Pol Dirak predvidio postojanje pozitrona (aka antielektron) prije nego što je on laboratorijski otkriven. Slijedila su otkrića još mnogih antičestica (antiproton, antineutron, antineutrino...). Cijeli ovaj svijet atomskih i subatomskih čestica i antičestica, otkrivenih u ciklotronima, je pomogao u razumijevanju stanja koje je vladalo u počecima nastajanja Svemira.
Antimaterija je proizvedena i u laboratorijama. Naelektrisane antičestice je relativno lako izolovati i "skladištiti". Problem je: kako skladištiti antiatom neke materije. U laboratoriji je proizveden i antihelijum, ali ne znam koliko dugo je bio stabilan, jer materija i antimaterija se pri dodiru anihiliraju i pretvaraju u čistu energiju.
Odavde je nastala ideja o korištenju antimaterije kao idealnog, čistog goriva. Problem je, kao što sam rekao u skladištenju iste.
"I'd take the awe of understanding over the awe of ignorance any day."
- Douglas Adams