Citat:
valerijan:
Zašto su antipatične? Priče, interesovanja?
Pa nije baš zahvalno da navodim detalje, dovoljno je reči da se sa ovim "drugovima i kumovima" družim preko 20 godina, jer mi
prija druženje. Ja sam ih birao :).
Takođe moju suprugu sam ja birao, i to ne mora da znači automatski da i njima treba da odgovara druženje i obratno... A još gora varijanta je supruge sa suprugama.
Kako bih rekao, ja sam takva osoba, da se ne družim nikada ni sa kim zbog neke koristi, ili zato što "tako treba", bukvalno mora da mi bude lepo u tom društvu. Ako osetim neko opterećenje zato što treba da odem kod nekog, ili neko da dođe kod mene, prestajem sa druženjem i počinjem sa izbegavanjem.
I to je počelo da se zaista dešava, posle više godina sam primetio da se retko viđamo, i došao do zaključka da smo se promenili, što mu valjda dođe i normalno. Neću da pričam o "antipatičnosti" supruga, nego evo npr,
Drug kojeg toliko poštujem i volim da se družim sa njim, čak sam ga i krstio, u prisustvu supruge se skroz nekako promeni, rezervisan je, nula od humora, sve nekako "na note". Dakle dosadan, i sa takvom osobom se ne bih nikad ni družio da se sad upoznam.
Drugi kum, je drugačiji, sa njim je zanimljivo, nije se ni malo promenio, ali on se sa svojom suprugom toliko prepire i svađa da svima nama ostalima bude neprijatno... Naše supruge tek nemaju nekog zajedničkih tema, i kad treba tako da odemo negde, kreće ono "jooooj, jel moramo".
Deca su super i fina, ali njima bude dosadno jer je razlika po nekoliko godina.
U početku su ta porodična druženja bila simpatična, jer smo prelazili iz tog nekog "klinačkog" doba u te bračne vode, pa nam to bilo zanimljivo.
Ali zbog mog izbegavanja počeli su da negoduju što retko idemo kod njih, mislili su da je zbog posla jer mi je to često bilo opravdanje, ali ono, druženje se svelo na par puta godišnje, i to samo rođendani, slave i slično...
I pre par meseci kad sam skontao da su supruge uzrok počeo sam da insistiram u fazonu "ajmo negde bez ovih naših", i koliko vidim svima im se sviđa ta ideja. Skupimo se u nekoj kafani, i ispričamo se, izlupetamo, smejemo, zahebavamo "kao nekad"...
Poenta priče nisu supruge, nego eto kao neko potencijalno rešenje pokretaču teme. Glupo je prekinuti odnose sa prijateljem zbog dece ili supruge.
Nadam se da sam sada jasniji :)