Shadowed
Citat:
Dakle, da li si za to da se na nivou drzave uvede zakon da se mora vrsiti zrtvovanje jedne osobe za spasavanje vise od jedne.
Celokupna civilizacija je izgrađena na takvom zakonu. Od južnoameričkih zajednica koje su žrtvovale ljude da bi umilostivile bogove do judaizma, gde Avram vodi Isaka da ga prinese na žrtvu Bogu. Na kraju imamo hrišćanstvo gde Božji sin prinosi sebe kao žrtvu za sve koji u njega veruju.
Branimir
Citat:
Imas mnogo igara koje su umetnost, evo ti jedna...
Samo ako se kao kriterijum uzme zabava korpjuterske igre se mogu smatrati za umetnost. Umetničko delo može imati funkciju da zabavi, ali i ne mora. Osim zabave, knjiga, film, muzička numera ili slika trebalo bi da u čoveku pokrenu neka pitanja i/ili osećanja, da obogate ličnost potrošača/konzumenta. Dakle, umetničko delo ima pre svega estetsku vrednost. Često se može čuti kako se za neki auto kaže da je pravo umetničko delo, u smislu dizajna naravno. Za dizajnera koji je nacrtao auto se može reći da je umetnik, ali tu postoji jedan mali problem. Taj automobil će biti umetničko delo čak i ako nema motor i menjač i ne može da se koristi kao prevozno sredstvo. Dakle, u pitanju su različite funkcije.
bigvlada
Citat:
Podržavao ti to stanovište ili ne, video igre su vid umetnosti, isto onoliko koliko su to književnost, slikarstvo, film, muzika ili stripovi.
Kao što vidimo, nisu.
Citat:
One ih sve objedinjuju a njihovi uživaoci nisu samo pasivni posmatrači već aktivno učestvuju u pričanju priče.
Pasivnost ili aktivnost konzumenta nisu ne mogu biti opredeljujući kriterijumi.
Citat:
Konzumiranjem kulturnih sadržaja ljudi postaju svestranije i obrazovanije ličnosti.
Ne znam baš za obrazovanje, ali je otprilike tako.
Citat:
Koliko je igranje video igara značajno i za isključivo poslovne primene se vidi i u brojnim primerima hmm igrizacije (eng. gamification) pojedinih poslovnih ili obrazovnih procesa.
Kriterijum poslovne primene je nebitan. Mnogi veliki umetnici su umrli u bedi i siromaštvu, a slavu stekli tek posmrtno.
Citat:
A sve to je moguće jer je većem krugu ljudi dostupan jeftin kompjuterski hardver.
Hardver je takođe nebitan. Da potrošim brdo para na najopremljeniji atelje, platna, četkice i boje i dalje bih mogao da nacrtam/naslikam samo ono što i sada mogu: čiča glišu. Ako bih se potrudio, uložio trud i vreme u proučavanje istorije slikarstva, možda bih postao vrstan kritičar, možda najbolji na svetu, ali me to ne bi učinilo umetnikom. S druge strane, to što sam dobar kritičar ne garantuje da ću umeti na pravi način da doživim sliku/umetničko delo.
Hm, tekst je dobar, ali su zaključci pogrešni. Kada se u kontekstu umetnosti govori o igri misli se na izvođača na sceni koji igra. On ne pritiska dugmiće da bi pokretima oživeo neki virtuelni lik. Možda bi se paralela mogla povući sa lutkarskim pozorištem, ali ni to nije dovoljno. Ne znam da li postoji neko ko uživa da gleda likove u igrici koju igraju drugi. Čak i da postoji, ne vidim u tome nikakav estetski doživljaj. Publika u ovom slučaju može samo da navija, nešto kao u sportu.