Đoko, cenim i ja tvoju brigu.
Zadatak je 36, ali ovde, ne u Stivensonovoj knjizi.
Tamo ih je mnogo više, ali sam ja odabrao neke koji su meni bili zanimljivi.
Pošto sam došao do kraja knjige, krenuo sam po netu da tražim ove Python challenge sajtove i naišao na
Checkio,
koji je meni prilično zanimljiv, tako da sam tamo krenuo od početka. No ti početni zadaci su laki, tako da nisam hteo da ih stavljam ovde. Ali meni su dobri za utvrđivanje gradiva. Kad naiđu teži, postaviću, ne brini :)
Drugi challenge sajt koji je možda i bolji od ovog prvog je
Edabit, jer možeš da biraš odmah zadatke po stepenu težine. Odatle sam uzeo poslednja dva zadatka.
Ne sećam se više da li sam objasnio svoju poziciju po pitanju svega ovoga, ali evo da probam. Ja dolazim iz oblasti humanističkih nauka, dakle nemam veze ni sa tehnikom, ni sa matematikom, a ni sam računarima. U školi sam matematiku buvalno mrzeo, što je donekle i uticalo na koju ću stranu da se usmerim u školovanju, iako mi je brat bio mašinac. Mi smo dakle po obrazovanju, interesovanjima, a onda i sposobnostima, dva potpuno različita sveta, te vas zato molim za razumevanje i strpljenje. Inače, kompjutere koristim dugo, naravno samo kao korisnik. No, isto toliko dugo me je znatiželja navodila da se pitam šta se u toj crnoj kutiji dogodi između pritisnutog tastera i ispisa na ekranu, ali nisam bio u prilici da za to odvojim vreme. Sada ga imam u ograničenim količinama i krenuo sam u istraživanje i to zaista sa velikom radošću, jer volim da učim nove stvari. A ovo je za mene kao da otkrivan novi, do sada nepoznati kontinent. Dakle, nisam ni pod kakvim pritiskom promene karijere ili slično, već je za mene ovo čist hobi i radost učenja, proširivanja vidika i obogaćivanja načina razmišljanja. Uvek su me inspirisali ljudi koji nisu fah idioti i misle da je to što rade jedina važna stvar na svetu, već oni koji imaju šire obrazovanje.
Nažalost, ne mogu učenju programiranja da posvetim 6 sati, samo onoliko koliko mi slobodno vreme dopušta, a to je sat-dva dnevno. Što na duže staze i nije tako malo. No, problem je što ja krećem ne od nule, već od minus 10 :)) Ali u isto vreme, kada sednem da rešavam neki zadatak, radim to zaista sa zadovoljstvom i uzbuđenjem pred novim izazovom. Pošto sam samouk potrošim sigurno pet puta više vremena nego da sam na nekom kursu sa živim predavačem, jer jednostavno dok rešavam zadatak nemam koga da pitam sem brata Gugla. Ali šta da mu radim. Uvek sam u životu pokušavao da uradim najbolje od onoga što mi je na raspolaganju, umesto da kukam i odustanem ili maštam šta bi bilo kad bi bilo. Dakle, moj napredak jeste spor, ali to je verovarno tako sa svakim ko je samouk. A i ako nije, who cares? :)
Ja lično sam zadovoljan. Do pre koji mesec nisam znao gomilu stvari koje sada znam. Drugi bitan faktor ograničenja je i to što moj mozak jednostavno nije navikao da razmišlja na programerski način. Skloniji je metaforama, nego algoritmima, pa su moja rešenja toliko "kreativna", da ne kažem komplikovana i pogrešna :)) Ali nadam se da ću vremenom i to savladati.
Sve u svemu, kad povučem crtu, ne mogu da kažem da sam nezadovoljan, sve dok napredujem, pa makar i mic po mic. Hvala vam svima što ste se potrudili da mi pomognete. Bez toga bi taj mic bio još manji.
Eto, malo sam odužio, ali nadam se da vam je sada lakše da se stavite u moje cipele i možda razumete zašto napredak nije brži nego što jeste :)