Meni se tu cini da su oni to pripremali godinama, ali su samo cekali da Ivan Klajn umre. Jer on je bio jedan od ljutih protivnika takozvane rodne osetljivosti i smatrao da to nije u duhu srpskog jezika.
Pa i ne baš, izjavio je na primer ovo: "S obzirom na to, a i na potrebu da se izbegne neslaganje subjekta s predikatom (kao u rečenici koju ste naveli), ja ne mogu da se protivim upotrebi izvedenica na „-loškinja“.
Ali Klajn je bio baš veliki, čini mi se imao je deo razgovora uvek za one stručnije, kao i za nas prost puk, uvek navodio razloge za, kao i one protiv, pa da ne bih čupao izjavu iz konteksta, ceo citat:
"Otkud toliko otpora prema upotrebi rodno osetljivog jezika među intelektualcima?
– Nije to neka svesna diskriminacija, pogotovu ne prema ženskom rodu ili prema feminizmu. U pitanju je instinktivni otpor prema kovanicama, izvedenim rečima koje nisu uobičajene, koje „čudno zvuče“. Da smo imali ono što decenijama nemamo – dobre udžbenike i rečnike savremenog jezika, jaku lektorsku službu u medijima, nastavu jezika u srednjoj školi – još bi se davno raspravilo kako glase ženski oblici pojedinih imenica, ljudi bi se navikli na njih i ne bi bilo problema. Ovako, sem nekoliko radova u stručnim časopisima, niko se time nije pozabavio pre knjige „Rod i jezik“, koju su dr Svenka Savić i tri njene koleginice objavile u Novom Sadu 2009. U toj knjizi dato je mnoštvo ženskih oblika koje smo već prihvatili ili koje ćemo sigurno prihvatiti. Nađe se i poneka reč koju ću navesti kao ilustraciju onoga što svojom neobičnošću izaziva otpor: lovačica, vodičica, atašeica, viteškinja, ekspertkinja, magistarka, pedijatarka, psihijatrica. S druge strane, uopšte nisu navedene neke imenice kojima bi sigurno bio potreban ženski oblik, npr. kupac, pomorac, talac, potrošač, tumač, stručnjak, jeretik, civil, primarijus. Ostaje, dakle, još dosta da se uradi na tom polju, ne toliko u teoriji koliko pre svega u praksi.
-Pisali ste da su nam imenice ženskog roda tipa psihološkinja (socijalni femininativi) potrebne da bi se izbegle nepravilne gramatičke konstrukcije (npr. Psiholog je rekla). Mislite li da nam one trebaju samo zbog gramatike ili i zbog rodne ravnopravnosti, kako tvrde feministički orijentisani lingvisti i lingvistkinje, koji se zalažu za dosledniju upotrebu tih imenica?
– Dobro je što ste naveli taj primer, jer imenice na „-log“ su među najbrojnijima koje zahtevaju izvođenje ženskih oblika. Mnogi obrazovani ljudi već su me pitali „da li je pravilno to psihološkinja, biološkinja, sociološkinja…“, koje zvuči kao da je izvedeno od prideva, a ne od imenice. Teorijski, bilo bi bolje psihologinja ili psihologica, kao što kažu Hrvati, ali takve oblike sumnjam da bi iko kod nas prihvatio. S obzirom na to, a i na potrebu da se izbegne neslaganje subjekta s predikatom (kao u rečenici koju ste naveli), ja ne mogu da se protivim upotrebi izvedenica na „-loškinja“. Iz istih razloga, obradovao sam se kad su novinari počeli za Kondolizu, Hilari i ostale dame da upotrebljavaju naziv državna sekretarka (a ne državni sekretar), za Karlu del Ponte tužiteljka, za Angelu Merkel kancelarka i tako dalje.
Rodna neravnopravnost u jeziku ne potiče otuda što su neki „muški šovinisti“ odlučili da ženama uskrate njihova prava, nego otuda što je gramatički sistem, a dobrim delom i leksički, oblikovan u vreme kad u društvu nikakve ravnopravnosti nije bilo. Kao i sve složene strukture, ti sistemi se sporo i teško menjaju. U društvu jesmo za potpunu rodnu ravnopravnost, ali u jeziku muški rod još ostaje osnovni, opštiji, o čemu je svojevremeno pisao pokojni Egon Fekete. To se vidi po izrazima kao „prva žena guverner Narodne banke“ (dok „prvi muškarac guvernerka“ ne bi ništa značilo), po upotrebi množine muškog roda (npr. „građani Srbije“, „studenti Pravnog fakulteta“, što sasvim očigledno obuhvata i građanke odnosno studentkinje), ili po samoj činjenici da se ženski oblici izvode iz muških. Kao što je napisao moj kolega dr Božo Ćorić: „Ako je imenica studentkinja formalno i semantički zavisna od imenice student, zar to nije veći stepen zavisnosti (pa i diskriminacije) nego upotreba zajedničke, polno nemarkirane lekseme?“"
Ivan Klajn
https://www.danas.rs/drustvo/n...vo-ne-zanima-jezicka-politika/
Tako da će vozačica i vozaljka i dalje ostati rezervisana za grlate feministkinje, i njihove tv emisije pod nazivom prodaj rejting za šer.