Citat:
Java Beograd:
Kad sam bio mali, moj ćale i komšija kupe živo jagnje, s namerom da za 1. maj bude pečene jagnjetine.
...
Šok koji sam doživeo kad sam video klanje ja i danas pamtim. I, časna reč, ne jedem jagnjetinu.
Nema veze sa tvojom dogodovštinom, ali si me podsetio ..
Mi u Zlotu, u motelu gde lokalni funkcioneri dovode lokalne devojčure, pored pećina Zlotske i Vernjikice gde bi neko drugde pravio milione, u Postojinskoj jami ima vozić za turiste, ovde bi dve kompozicije pravog voza mogle da se mimoiđu, međutim nema gostiju ni turista ..
Imaju ribnjak, gaje pastrmku, na meniju samo pastrmka i jagnjetina, peti dan zamolili konobara da zamoli kuvara da isprži neka jaja, više ni pastrmku ni jagnjetinu nismo mogli očima da gledamo.
A onda scena kao od Felinija: prilazi čovek sa pozamašnim nožem u ruci, u beloj košulji, biciklističkom šorcu i sandalama, i zamoli da zapali cigaru, i mi sad gledamo gde će takav, onako sa sve pripaljenom cigarom u ustima, na 20 metara od bašte gde bi trebalo da sede gosti, majstor je na naše oči zaklao oko 10 - 15 što jaganjaca što jarića, vrište oni jaganjci, ma ništa on ne obraća pažnju, nije bio dovršio cigaretu kad je već bio završio sav posao.
Nemoj da pricas?