...iz 2027. idemo u ...
IZUMI ZA 22. VEK!
Štampači koji prave trodimenzionalne objekte? Plastika koja se sama popravlja? Milioni sićušnih živih iglica koje vakcinišu ljude? Dobrodošli u budućnost! Ako je naučna fantastika pomalo naivna, to je zbog toga što više nije u stanju da se nosi sa pravom naukom. U poslednjih nekoliko godina, "osvojili" smo Mars, izdvojili ljudski genom i uspeli da kloniramo živo biće. I dok se Internet zamajava kojekakvim temama, kompjuterska tehnologija se potajno razvija u smeru koji svet do sada nije video. Jeste li spremni da zavirite u budućnost?
MAŠINA ZA SVE
U budućnosti će se i trokrilni ormani slati faksom!
Verovali ili ne, tehnologija kojom možete poslati picu faksom već postoji. Neverovatno, zar ne? Doduše, faksovana pica bi vas koštala 57.000 dolara i bila bi istog ukusa kao kartonska kutija, ali morate priznati da je to zaista fascinantan početak. Faksovi trodimenzionalnih predmeta su još u razvoju, ali mogućnosti su neograničene. Umesto pice, zamislite da vam zatreba karburator usred neke nedođije, jer su vam kola u kvaru. Ni ne slutite kakve su sve mogućnosti.
Od 1997. godine, "Z Korporacija" iz Masačusetsa isporučila je 350 3-D printera klijentima širom sveta kao što su "BMW", "Ford", "Motorola"...
Naši 3-D printeri na brz i jeftin način stvaraju objekte direktno iz kompjuterskih podataka i koordinata, kaže osnivač kompanije, Marina Hacopulos. Kako se to u stvari radi? Recimo, inženjer auto-delova iz Detroita mora da proveri da li će neki deo, koji se proizvodi kod evropskih partnera, biti odgovarajući. On pozove svoje partnere u Evropu da mu trodimenzionalno skeniraju taj deo, a podatke i koordinate mu pošalju mejlom. Tada počinje prava magija.
Ovi 3-D printeri funkcionišu isto kao i ink-džet štampači koji boju nanose u slojevima. Samo umesto boje koriste prah koji nanose u slojevima. Tačno na određenim mestima, ubrizgava se lepak koji vezuje određene delove nanetog praha. Tako se radi "sloj po sloj", sve dok se ne dobije željeni objekat. Inženjer onda pred sobom ima model u prirodnoj veličini. Preostali deo praha koji nije zalepljen jednostavno se oduva sa makete.
Ovi printeri primenjuju se u i dizajnu i u medicini. Za komplikovane zahvate na lobanji, hirurzi koriste 3-D modele napravljene skeniranjem pacijentove glave. Na taj način, moguće je bez ikakvog straha od greške pronaći adekvatan metod predstojećeg hirurškog zahvata. Na sličan način, nedavno je grupa arheologa napravila vernu kopiju lobanje jedne egipatske mumije, a da pri tom nisu morali ni jedan jedini zavoj da skinu sa nje.
Printeri "Z Korpracije" su zasad najbrži i najjeftiniji na tržištu, ali ni konkurencija ne sedi skrštenih ruku, i već su u povoju printeri koji prave modele od još adekvatnijih materijala, kao što su plastika i metal. Američka armija već razvija mašine koje mogu na ovaj način da prave rezervne delove. NASA je testirala 3-D printere u bestežinskom stanju i uskoro se očekuje njihova primena u svemiru. Ako bude uspešno, na taj način bi astronauti mogli vrlo brzo da se snabdeju potrebnim delovima, bez kojih bi bili zauvek izgubljeni u kosmičkim prostranstvima.
Da ne zaboravimo, tu su i prednosti koje ova tehnologija nudi običnim korisnicima Interneta. Na ovaj način bi se zaobišli troškovi i kašnjenja u isporukama određenih proizvoda. Artikal koji poručite preko Interneta za tili čas bi mogao da se stvori na vašem stolu. Stiže vam društvo, a fali vam vinskih čaša. Iskopirajte jednostavno jednu koja vam odgovara i sačekajte dok se ne spremi večera.
Deca su nezadovoljna poklonima koje ste im kupili? Pustite ih da sami dizajniraju svoje igračke iz snova. (Kompanije poput "Toj bilders" i "Hasbro" već rade nešto na tom planu).
Pošto su proizvođači zacrtali da će krenuti u masovnu proizvodnju, sa cenom ispod 2.000 dolara, to bi mogao biti najrevolucionarniji kućni aparat ikada napravljen. Postavlja se pitanje koliko ćemo još dugo morati da čekamo na kopije Ane Kurnjikove u svojim sobama?
PLASTIKA KOJA SE SAMA POPRAVLJA
Puštaćemo naše slupane automobile da se sami poprave!
U vreme kada vas stigne kriza srednjeg doba, moći ćete da razbijate svoja nova kola svakog dana samo da biste se zabavili, posmatrajući kako se sama vraćaju u normalno stanje. Kada sledeći put budete u avionu na visini od 30.000 metara, zamislite kako se neki bitan deo krila kida i vi se sunovraćate u sigurnu smrt. Sada zamislite istu situaciju, samo sada se krilo istog trenutka vraća u prvobitno stanje, ne samo spasavajući putnike i posadu, nego i ostavljajući ih u potpunom neznanju da je bilo kakvih kvarova na avionu uopšte i bilo.
Svet u kojem bi se stvari popravljale same od sebe prilično je teško zamisliti, ali on nam stiže. Ulubljeni branik na automobilu više neće biti uzrok dosadnih zastoja u saobraćaju, smrskani delovi će se jednostavno ispravljati. Kakva magija! Smrskanu plastiku ćete videti kako se sama vraća u prvobitno stanje, obećava nam Ričard Pul, profesor hemijskog inženjeringa na univerzitetu u Delaveru. Ljudi su navikli da se stvari lome, tako da im ideja o njihovom povratku u prvobitno stanje izgleda kao potpuna ludost. Ali upravo to će se i dogoditi. To će im potpuno promeniti živote.
Koliko smo blizu tog trenutka? Aero-kosmički inženjer Skot R. Vajt i njegov tim sa univerziteta u Ilinoisu već su razvili plastiku koja se ponaša poput ljudske kože. Kada se koža poseče, ona zaraste, objašnjava Nensi R. Sotos, teoretičar i profesor iz Vajtovog tima. Želeli smo da pronađemo sintetičku reprodukciju koja bi funkcionisala poput biološke. Tako su Vajt i njegov tim dodali mikroskopske šupljine sa kapima monomera i hemijskim katalizatorima. Ovi "balončići" miruju dok ne dođe do pucanja, a onda... nastaje magija! Monomeri se oslobode, pomešaju se sa katalizatorima, istog trenutka zatvarajući pukotinu sićušnim mrežama polimera.
Kao što ste i pomislili, mnoge kompanije već uveliko razmatraju ovu novu tehnologiju, za koju se pretpostavlja da će se raširiti istom brzinom kao i obična plastika, pre mnogo godina. Naravno, ova tehnologija će povećati troškove proizvodnje, ali će i radni vek tih proizvoda, kao i odsustvo potrebe za popravkama, ujednačiti ovu računicu. Samoreparirajući polimeri će znatno produžiti vek pojedinim delovima koje je teško, a neke čak i nemoguće zameniti, kao što su delovi mostova, satelita, aviona.
Kada? Prema Sotosovim proračunima, prva masovnija primena samoreparirajućih polimera i fiberglasa se očekuje za tri do pet godina. A to je samo početak: Vulova istraživačka grupa se trenutno bavi patentiranjem "visoko-energetskih površina", koje bi se vraćale u prvobitan položaj nakon lomova. Za to im još uvek treba od pet do deset godina, ali po Vulovim rečima, ovo je odličan početak da se krene u pravcu razvoja "pametnih materijala" i njihove primene u svakodnevnom životu.
JESTIVA KAMERA
Progutaš pilulu, a ona te lepo islika iznutra!
Endoskopija... od samog naziva se naježite. Trenutno, skoro 8,2 miliona ljudi godišnje ide na gastrološku endoskopiju, tokom koje se kroz usta ili rektum provlači dugačko plastično crevo, izazivajući nesnosne bolove, povraćanje i krvarenje. Zbog čega sve te patnje? Da bi se ustanovili simptomi mnogih oboljenja, od ulkusa i srčanih smetnji do kancera, tihog ubice koji godišnje usmrti 56.500 Amerikanaca. Ubacivanje sonde u telo je vrlo neprijatno, ali i pored toga dve trećine organizma ostaju nepregledane.
Stižu dobre vesti. Stigla je nova tehnologija koja ceo ovaj mučan pregled čini sigurnijim, preciznijim i lakšim za gutanje. Predstavljamo vam M2A - jestivu kapsulu-kameru - koju je izumela izraelska firma "Given imedžing". Ova kamera je veličine i oblika malo veće tablete nekog vitamina. Jednostavno je progutate sa čašom vode i tada kreće njeno 24-časovno putovanje kroz vaš organizam. Dok se vi nesmetano bavite svojim svakodnevnim aktivnostima, ova kamerica, opremljena mikrobaterijom, snima u punom koloru dve slike u sekundi. Ona je povezana sa prijemnikom koji nosite oko pojasa (veličine vokmena) i pomoću kojeg do kamere stiže neophodno osvetljenje. Kasnije se kompjuterskim programom ovi podaci pretvaraju u 30-minutni film celog vašeg probavnog trakta, omogućujući lekarima da imaju kompletan uvid u njegovo stanje.
Jaka stvar, pomislićete? Malo se strpite. Neće proći mnogo vremena, kada će ove spravice preći sa puke dijagnostike, na lečenje i terapeutske zahvate, obećava doktor Adam Slivka, profesor na univerzitetu u Pitsburgu. Sledeći korak je zadržavanje kamere na određenom mestu ili njeno usmeravanje u željenim pravcima. Prednosti u smanjenju kamera omogućiće nam da daljinski usmeravamo kameru u svaki deo tela, kako ćemo moći da pratimo napredak medikamentnih tretmana pa čak i izvršavamo mikrohirurške zahvate, duboko unutar organizma. Kako kaže doktor Slivka: Učestvujemo u jednom fantastičnom putovanju, i to bez ljudske posade. A najbolje od svega: nećete morati da brinete oko resterilizacije ove kapsule, nakon njenog triumfalnog izlaska. Naime, ona se nakon upotrebe baca!
KROĆENJE TALASA
Svetske zalihe nafte su na izdisaju, ali spasiće nas more!
Može li se rešiti svetski problem energenata? Nafta će za oko 50 godina "odsvirati svoje". Ako ubrzo ne pronađemo alternativni energent, i mi ćemo "odsvirati". Sudeći po američkim geološkim istraživanjima, preostale količine nafte iznose 3,02 triliona barela. Ali je takođe naglašena i tendencija sve većih potraživanja, tako da su ona bila 75,5 miliona barela dnevno u 1999. godini i da će se do 2020. godine popeti do 117,4 miliona barela dnevno. Po mnogim proračunima, ukupne zalihe nafte neće izdržati do polovine ovog veka, a iz godine u godinu cene će vrtoglavo rasti. Na sreću, u ovom mračnom scenariju se pojavio i tračak nade. Timovi naučnika širom sveta rade na iskorištavanju morskih talasa, nepresušnom izvoru energije na našoj planeti. Sudeći po tvrdnjama engleskih istraživača, "kada bi se samo 0,1 procenat energije morskih talasa pretvorio u elekričnu, to bi prebacilo ukupna svetska potraživanja za strujom, čak i do pet puta".
Jedna od kompanija koja je krenula u tom pravcu je i "Vejvdžin", škotska firma koja je patentirala "LIMPET" (skraćenica za kopneni energetski transformator). Ovaj generator je već radi, obezbeđujući potrebnu električnu energiju za 400 domova kao i za čuveni klan proizvođača viskija sa ostrva Ajli.
Kako radi ovaj transformator? Nadolazeći talas podiže nivo vode u potopljenim kolektorima, komrimujući vazduh i terajući ga napolje a samim tim i okrećući turbinu. Zarotirana turbina pokreće generator koji proizvodi elekričnu energiju. Ali, to nije glavni trik, ona radi i u suprotnom pravcu. Dejvid Langston, istraživač u "Vejvdžinu" kaže: Kada nivo vode opadne, vazduh se usisava nazad kroz turbine. Iako je ova turbina vrlo jednostavna, ona se okreće samo u jednom pravcu bez obzira na to u kojem smeru ide vazduh. Gde god da ima postojanih talasa, ove turbine mogu da obezbede konstantan izvor energije.
Pokazalo se da je prva centrala ovog tipa, postavljena prošlog novembra, bila potpuni finansijski pogodak. Ovo je ohrabrilo investitore da ulože još 5 miliona u "Vejvdžin". Kompanija je predložila da se povrh ovih morskih centrala ugrade i vazdušne, tako da bi se na istom prostoru sakupilo što više energije. Kako su stanovnici često i nevoljni da daju delove obale, postoji i mogućnost da se centrale grade i u samoj vodi, što bi moglo da ima dvojaku funkciju, zaštita ulaska u luke kao i snabdevanje energijom.
Još jedna hidroenergetska kompanija "Akva enerdži grup", napravila je plan za obalu Kalifornije. Princip je da se naprave čitave serije malih rukavaca, veličine kontejnera u kojima bi se po istom principu stvarala elekrična energija. Ova kompanija tvrdi da bi sa 100 kvadratnih milja ovakvih rukavaca bile namirene kompletne planetarne potrebe.
LEKOVITI KOMARCI
Dobro razmislite pre nego što sledeći put spljeskate komarca - možda je u pitanju lekar specijalista!
Prema podacima o smrtnosti usled bolesti koju prenose, komarci su najsmrtonosnija bića na planeti. Trenutno u svetu godišnje od malarije oboli preko 500 miliona ljudi, od kojih blizu milion i umre. Kada tome dodate dengu groznicu, virusni encefalitis, virus istočnog Nila, žutu groznicu i mnoge druge bolesti, komarci izlažu gotovo polovinu svetske populacije zaraznim i smrtonosnim oboljenjima.
Napori koji se ulažu u sprečavanje tih oboljenja su ili neefikasni (naučnici su sredinom pedesetih primetili da su komarci postali imuni i na DDT) ili potpuno neadekvatni (bakterije koje izazivaju malariju otporne su na skoro sve medikamente). Njihov isuviše veliki broj i njihove sićušne dimenzije nas onemogućavaju da bilo šta uradimo. Ima li pomoći?
Naravno. Istraživači sa mnogih univerziteta, od Harvarda do Havaja prišli su ovom problemu sa njegove genetičke strane. Dva naučnika sa instituta u Mičigenu, Aleksandar Raikel i Vladimir Kokoza, rade na poboljšanju imunološkog sistema komaraca. Na taj način im se diže otpornost na parazite, tako da ni oni onda ne mogu da ih prenose dalje na ljude. Drugi istraživači rade na stvaranju nove vrste komaraca koji imaju antitela malarije i sprečavaju ulazak parazitskih organizama kroz njihove usisne igle. Doktori Džulijan Krempton i Sara Stovel sa liverpulskog instituta za tropske bolesti, stvaraju novu vrstu, komarca - Frankenštajna, koji sam u svom telu proizvodi vakcinu protiv malarije i svakim ugrizom vakciniše ljude. Ovo istraživanje obećava, mada ima izvesnih poteškoća.
Postoji oko 100 vrsta komaraca koji mogu da zaraze čoveka, pa je zato potrebno svaku od njih genetički obraditi. Sa druge strane, kada se pomenu genetički eksperimenti na životinjama, javnost odmah krene sa raznim paranojama, spekulacijama i "teorijama zavere". Godine 1970. Svetska zdravstvena organizacija je pustila u Indiji na hiljade sterilisanih komaraca mužjaka da oplođuju ženke da bi ove nakon toga polagale sterilna jaja.
Ali, onda je procurila glasina da su Amerikanci u stvari testirali neku vrstu biološkog oružja, pa je ceo tim naučnika morao da napusti zemlju.
Tu takođe postoji još gori scenario. Šta ako naš pokušaj da se igramo Boga krene naopako? Kako nas stručnjak sa Harvarda Endrju Spelman upozorava: Genetski izmenjeni komarci će nastaviti da mutiraju. U kom pravcu, ne možemo ni da pretpostavimo! Zbog toga profesor doktor Džon Bejer sa univerziteta Tulejn ima mnogo radikalniji pristup problemu: Nadamo se da ćemo uspeti da razvijemo vakcine za ljude koje bi ubijale svakog komarca koji ugrize vakcinisanu osobu, kaže Bejer. Iako će se njegovi planovi ostvariti, možda tek za deset godina, Bejer nam nudi utehu. Komarcima će to biti poslednji obrok.