Da, u pitanju su putovanja u organizaciji Taize-a (
www.taize.fr). Taize je mesto u Francuskoj poznato po tome sto je tamo izvesni Brat Roger osnovao posebnu organizaciju unutar Rimokatolicke crkve ciji je cilj da se hriscani iz cele Evrope i sveta bolje upoznaju i kroz molitve i druzenje upoznaju jedni druge.
Da ne duzim, Taize putovanja su do 2000. godine kod nas (Srbija) bila malo poznata i na njih su isli mladi katolicke veroispovesti koji su se na neki nacin isticali (isli redovno u crkvu, pricescivali se...) i koji su za njih morali da imaju preporuku lokalnog svestenika. Zato je Taize vrlo dobro poznat samo na severu Srbije, iliti u delu Vojvodine gde su katolici brojni...
Negde od proslave 2000 godina hriscanstva u Rimu, uslovi za odlazak na ta putovanja su liberalizovani, tako da su do ove godine ljudi mogli da idu i bez posebne preporuke i to bez obzira da li su katolici, pravoslavci ili protestanti. Rezultat: SCG postaje zemlja sa ogromnih brojem novopecenih "hodocasnika" medju kojima je mnogima jedini cilj bio da za male pare vide sveta... sto samo po sebi i nije lose, ali...
Ali, mnogi od njih (inace, smeju da putuju samo osobe do 30 godina, stariji placaju drasticno visu cenu) nisu shvatili da je priroda tih putovanja ne turisticka, vec verska, pa su se desavale veoma nemile scene zbog kojih je onima koji su postovali domacine i zemlju koja ih je ugostila bilo sramota sto dolaze iz iste drzave kao i oni koji prave probleme... U prvo vreme, to se dosta tolerisalo jer su ljudi iz Taizea shvatali da su ta putovanja mnogima bila JEDINA sansa da odu van SCG i dobiju Schengen vizu...
Najbolje su prolazile grupe koje su postovale ono sto se od njih trazilo - da u kucama porodica-domacina budu pristojni, uctivi, da idu na jutarnje molitve i slicno, a da ipak imaju vremena na pretek za turizam u sirem smislu... Cena tih putovanja bila oko 200 evra, islo se autobusom i za te pare se na putu provodilo desetak dana, za koje vreme je otprilike pola otpadalo na posete gradovima koji su bili na putu do destinacije, a druga polovina na boravak u samom gradu - domacinu. Zapravo, placao se samo put, dok je katolicka crkva obezbedjivala hranu, smestaj i prevoz po gradu.
Praksa je da se na put krene oko 25. decembra, posle Bozicnog rucka, da se u grad-domacin stize 28. decembra i tamo slavi Nova godina i 1. januara krece nazad kuci. Nova godina slavi se sa domacinima u crkvi i bude izuzetno lepo i svecano. Vidi se gomila znamenitosti i to sve besplatno ili po smesnim cenama (muzeji, galerije...) i poseti mnogo gradova. Oni koji su verujuci, ovakav put ispunjava srce. Onima koji nisu verujuci - takodje, jer po toj ceni nikad ne bi mogli da vide sve lepote Evrope...
Ja sam na taj nacin proputovao Evropu uzduz i popreko. Nove godine slavile su se u Lisabonu, Hamburgu, Budimpesti, Barseloni, Varsavi, Parizu... Stekao sam prijatelje za ceo zivot, kontakte u svim tim zemljama, a posebna draz tih putovanja je sto se ekipa u autobusu obicno super "zgotivi" za vreme "zivota u busu", s obzirom na to da u njemu zna da se provede po nekoliko dana (od Lisabona do Subotice smo, na primer, putovali 4 dana i usput bili u Madridu, Barseloni, Montpeljeu, Monte Karlu, Milanu...).
Ove godine Nova godina ce se docekati u Milanu. Prema nezvanicnim informacijama, kvota za SCG je smanjena na 5000 ljudi i organizacija je poostrena. Da sumiram - ako je nekom "smor" ovo sto sam naveo, ako ne zeli da upozna Evropu i njenu kulturu, da se druzi sa ljudima iz drugih zemalja, spava u autobusu, da ide na mise i postuje porodicu koja mu pruza gostoprimstvo, ako bi radije da se napija i pravi frku - neka ostane kod kuce. Ako nije takav, onda mu Taize putovanja najtoplije preporucujem. Odmah da kazem, NE ZNAM kako da stupite u kontakt u vezi sa njima, informisite se na
www.taize.fr.
The Time is Near!