Ja sam zeleo licno da se uverim kako je to kada ste zaposleni. Radno vreme mi je bilo od 09.-15. casova. Isao sam na posao oko 11.casova,a izlazio sam sa posla oko 14.casova. Za ta 3.sata visio sam na netu,posebno na
www.serbiancafe.com gde sam zario i palio u delu rezervisanom za dame - "Zenski kutak".
Dame su se zesce primile na moje lucidne savete,jer su poverovale da sam zena.
Cak sam sa nekima od njih i razmenjivao recepte,na primer,o tome kako najbolje ispeci jagnjeci but.
Kada nisam emancipovao dame,telefonirao sam rodbini,prijateljima,komsijama. U pauzi bih prelistao "Blic",pregledao modne casopise i kataloge,tracario sa koleginicom,izvodio abrove sa kafe kuvaricom,i slicno..
Plata mi je bila 4 500 dinara,a ja sam svaki dan trosio 1 000 dinara. Znaci za 20.radnih dana ja sam morao da dodam iz svog dzepa jos 15 500 dinara za privilegiju sto sam zaposlen. Kada sam shvatio da mi se to ne isplati dolazio sam na posao samo dva dana nedeljno,dok sam tri radna dana sedeo kod kuce.
Ugledao sam se na Zaklinu Kenedi koja je dolazila na posao u jednu izdavacku kucu u kojoj je bila zaposlena u utorak posle podne,a radila je i u sredu,i u cetvrtak.