Tema je takva da i ja moram da se priključim, mada sam dosad odolevao.
Kao prvo, svi opisi boga kao nečega nedokučivog, se jednako mogu preneti i na mnoge druge stvari. Uostalom, dajte mi tačnu definiciju svemira, i ja ću biti srećan.
Stoga, ja bih izneo stav da je pitanje boga nebitno (znači ne sam bog, već pitanje njegove prirode), a sa jednako složenim pitanjima se susrećemo i u prirodi i nauci koja nije ,,van našeg domašaja''. Prema tome, pitanje neobjašnjivosti boga ostavite za neke druge prilike. Dalje, zar nije ,,naša'' logika, ona logika koju nam je bog podario? :)
Uopšte, svi načini za proveravanje dostojnosti nekog istorijskog događaja se zasnivaju na ,,poverenju'': kojim izvorima ćemo
odlučiti da verujemo. Ja se ne bih složio da ,,većina'' garantuje ispravnost: vrlo je lako moguće da je ,,većina'' dela nastala pod nekim uticajem, i samim tim je privržena jednoj strani. Uopšte, standardno merilo ,,istine'' nije zaista i istina, i ukoliko ti imaš 50 svedoka koji tvrde da si ti živeo pre 2000 godina zajedno sa njima, to ne menja stvar. Zato, naši ,,logički zakoni'' su savršeno ispravni kada važe početne pretpostavke, ali problem je njihove provere. Sve početne pretpostavke ljudi ustanove pomoću dogovora, i to je ono što omogućava sporazumevanje ljudi.
Dalje, ,,sveto pismo'' kao i svaki ,,demokratski zakon'' sadrži i dobre i loše strane. Ja u tome vidim jedan moralni vodič, koji je, za razliku od modernih zakona, napisan tako da se može tumačiti na razne načine (samo je zato i opstao i preživeo brojne provere i dokaze o njegovoj nedoslednosti). Ono što sam ja tu pročitao su osvetoljubivost (gde je bog glavni osvetnik: ,,pusti ti njega da radi kako hoće, a bog će već njega srediti''), prepotentnost boga (,,ukoliko mene ne poštuješ, nastradaćeš''), itd. Sve u svemu, jedna vrlo čudna knjiga, i daleko od onoga što sam očekivao.
Tu je zanimljiv primer i pre godinu-dve ukradene ikone iz neke domaće crkve. Jedan pop (predstavnik religije, zar ne?) je odmah skočio i osudio onoga koji je ikonu uzeo (oni bi rekli ,,ukrao''). Međutim, ja bih očekivao da mu poželi blagostanje sa tom ikonom, možda mu malo zamerio na sebičnosti što je želeo da u ,,božjoj ikoni'' uživa samo on, ali sve u svemu, treba mu dati podstreka da u ikoni nađe ono što, navodno, crkva predstavlja -- boga. Sigurno mislite da je pop ispravno postupio, ali to je jedna od omaški bilo kojeg sistema vrednosti. Da li je u pitanju ,,krv za krv, zub za zub'', ili možda verničko ,,bog će njega dokrajčiti'', sve se svodi na osnovne ljudske osobine: želja za osvetom, i slično.
E da, svakako je svima poznato da je, sudeći po podacima iz Biblije, temperatura pakla oko 400 stepeni celzijusa. (toplo, zar ne?) Ono što je još bolje je što je temperatura raja preko 700 stepeni, pa vi sad vidite gde bi ste se radije sunčali :)
Dalje, izneću jedan mogući (među mnogim drugim, isto mogućim) tok razvoja svih legendi i teorija o svemogućim bićima, bogovima.
Starogrčka religija je vrlo pogodna za tu analizu. Tu se opisuje naročita ,,rasa'' (titani,...) koji su učestvovali u ,,raspodeli sveta''. Sve te snažne momke možemo povezati i sa običnim ljudima, natprosečno snažnim, kojima su prepričavanja uvećale i snagu i sposobnost (ovo naravno nije retkost, setimo se Kraljevića Marka :). Oni su najverovatnije bili nosioci društva pre početka istorije, i otuda njihova veličina. Posle njih kasnije dolaze bogovi, koji ih nekako pređu i dokopaju se vlasti na svetu. Oni takođe sve podele, a među jakima uvek postoji i najjači (šampion u WBC kategoriji), i on je Glavni, on je On. Sve su to ljudi sa velikim uticajem na razvoj ranog društva. Zbog toga im se pridaje i status nadčoveka, koji dobija i novo ime: ,,bog''. Legende posle nekoliko hiljada godina dobijaju drugačiji tog, i On postaje Bog -- jedini kome se treba klanjati.
Čini mi se da jevrejski ,,Jahve'' zapravo predstavlja zajednički imenicu ili množinu, tj. da se radi o ,,bogovima'', a ne o Bogu. Prema tome, čak i u tom slučaju za ovu teoriju postoji mogućnost da važi.
Svakako, ovo je spekulacija, ali neka mi neko pokaže nedostatak u njoj. Ukoliko ne može, ja onda neću reći da je ovo istina, već da je
jednako moguće da je ova teorija ispravna, da je teorija neke religije ispravna, ili da je nešto treće ispravno. Samo se o tome radi:
nemoguće je proceniti ispravnost početnih pretpostavki.
Toliko (za sada)
PS. Koristim ,,bog'' sa malim početnim slovom kao zajedničku imenicu, pošto postoji i značajan broj religija kod kojih ima više bogova, a bogovi monoteističkih religija se često među sobom razlikuju itd. Nije bilo zadnje namere pri ovakvoj upotrebi.
PPS. Kako je Herodot rekao (parafraziram): ,,U istoriji se mnoge stvari ne dogode u pravom trenutku, ili na pravom mestu. Savestan istoričar će ispraviti ove omaške.'' :)
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.