Postoji nada u uspeh - da se domognemo snage Sunca i da na Zemlji stvorimo beskrajni izvor energije... sve to eventualno uz 6 milijardi funti i pogona na jugu Francuske, tj. projekta ITER, odnosno gradnje najvećeg i najambicioznijeg fuzionog reaktora na svetu.
Biće potrebno 10 godina da se napravi, a tokom njegovog radnog veka od 20 godina naučnici će eksperimentisati sa jednom vrstom spore hidrogenske bombe aka H-bomba ili termonuklearna ili vodonična bomba ... u nadi da će iz sasvim malih količina teške vode uspeti da dobiju ogromne količine čiste energije.
- Nafta i ugalj daju hemijsku energiju oslobođenu razbijanjem hemijskih veza u obliku vatre.
- Nuklearna fisija obogaćenog uranijuma koristi energiju oslobođenu razbijanjem nestabilnih teških u lakše atome. Ali "pepeo" od reakcije fisije je radioaktivan i hiljadama godina ostaje opasan za rukovanje.
- Fuzijom - spajanjem dva atoma vodonika da bi se dobio jedan atom helijuma, pri čemu se oslobađaju ogromne količine toplote. Svakog sekunda Sunce pretvara 600 miliona tona vodonika u helijum i osvetljava i greje našu planetu, sa daljine oko 15 miliona kilometara.
Da bi se to isto izvelo na Zemlji, mora da se sakupi(e) deuterijum i tricijum - izotopi vodonika - i zagreju na preko 100 miliona stepeni Celzijusa, što je mnogo puta više nego u Sunčevom jezgru.
Na toj temperaturi teški vodonik postaje plazma, lopta subatomskih čestica koje bi trebalo da se spoje i postanu helijum uz pljusak neutrona i oslobađanje toplote.
Samo jedan kilogram teškog vodonika bi mogao da obezbedi toplotu koju danas daje 10 miliona kilograma fosilnog goriva. Uz to, ne bi bilo gasova staklene bašte, čađi, kao ni dugovečnog radioaktivnog otpada. U okeanima se sadrži sav teški vodonik koji bi bio potreban za rad takvih reaktora.
Fuziona energija bi, teoretski, trebalo da bude bezbedna jer je izazov u tome da se reakcija fuzije ne zaustavi, već održava. Ali u tome i jeste problem - ako plazma na 100 miliona stepeni Celzijusa bilo šta dotakne, to bi izašlo kao svetlost. Trik je u tome da se sićušne čestice goriva zadrže u nekoj vrsti magnetne "flaše" u zatvorenoj komori.
Onda bi trebalo pumpati eksplozije lasera na te čestice, komprimujući ih do gustine 20 puta veće od gustine olova, i u tom trenutku bi one počele da se ponašaju kao majušne zvezde, ispuštajući termonuklearne eksplozije neutrona da bi zagrejale pregradne zidove na udaljenosti od više metara.
Najveće pristalice fuzije veruju da će ona moći da se koristi u elektranama tek za 30 godina. ITER je, stoga, samo još jedna faza u istraživanju.
Pre komentara prvo pročitajte link ili tekst ka originalnom članku
http://www.guardian.co.uk/renewable/Story/0,2763,1094164,00.html
http://www.reuters.com/newsSea...amp;query=iter&x=0&y=0
http://www.reuters.com/newsArt...pe=topNews&storyID=3896052
p.s.
What is Fusion? Answer
About Fusion Reactors... Link
[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 22.04.2006. u 23:56 GMT+1]