Citat:
Papak01:
Kako najefikasnije izmeriti efikasnost choppera? sa sekundarne strane je snagu jednostavno izmeriti. Jednosmerna je struja, kontinualno opterecenje i sve se svodi na P=UxI, medjutim u strani primara je stvar komplikovana jer se struja 'trosi' impulsno. Pitanje je kako to izintegraliti na odgovarajuci nacin i dobiti prave vrednosti struje? Svakako najjednostavnije resenje koje mi pada na pamet jeste gledati oscilogram napona na sant otporniku umetnutom u +310V (ili u masu, svejedno) pa izracunati povrsinu ispod pika, ali to su sve malo seljacke metode, zar ne?
Treba meriti ono sto sprava uzima iz utikaca.
Samo ispravljanje snazno deformise talasni oblik struje i vec smanjuje KKD, a u KKD bilansu ucestvuju i ispravljac, kao i RSO filter.
Treba pratiti talasni oblik mreznog napona, takodje i struje, pa onda izracunati povrsine ispod.
Posto regulisani SMPS sve vreme kompenzuju i talasnost iza ispravljaca, njihova potrosnja snazno varira u ritmu 100Hz, i po nelinearnoj zavisnosti.
Sa osrednjavanjem takvih talasnih oblika se tesko bori i DPO osciloskop od 5-6K evra.
Tek dodatni problem predstavlja i "ubrizgavanje" talasnog oblika SMPS i svih njegovih harmonika u same merne kablove, ma koliko bili dobro izvedeni (to se ne moze zaobici cak ni diferencijalnim merenjem sa dve sonde, jer zavisi od CMMR konkretnog osciloskopa).
"Ubrizgavanje" se posebno tesko sprecava bas na merenju napona shunta, jer se radi o velicinama od nekoliko desetaka mV, u cijoj blizini "tutnji" nekoliko stotina V, pri nekoliko A struje, a sve to sa kojom desetinom KHz, uz razne "ringing" na nekoliko MHz.
Kada kroz komad zice tece nekoliko A sa strmim tranzicijama, na susednom komadu zice (ako su paralelne), cak i na par cm rastojanja se mogu (zbog transformatorskog efekta) indukovati naponi reda nekoliko V (sto vazi i za merne kablove).
Takodje postoji i kapacitativno "ubrizgavanje" u merne uredjaje sa visokoimpendansnim ulazom, koje nista manje nije stetno.
Reci cu samo da uspesnost nekog merenja kod SMPS veoma zavisi od POLOZAJA mernih kablova, a svakako i od njihove duzine.
Nema "seljacke" i "neseljacke" metode. Skoro ni jedna nije apsolutno pouzdana.
-----------------------------------------------------------------------------------
Definitivno je najjednostavnija, najjevtinije i najtacnije merenje kalorimetrskom metodom.
Moze se uraditi za ekstremno malo para (u odnosu na bilo koju drugu metodu), sa kalibrisanom izolacionom mernom kutijom koja se u dovoljno tacaka kalibrise poznatim izvorom toplote (precizan manganinski otpornik i precizan DC izvor), sa prisutnim svim kablovima i prikljuccima koji ce kasnije ucestvovati u merenju.
Ukoliko se dobro izvede, mozemo u home-made uslovima dobiti
tacnost merenja od <1%, sto je za takvo merenje veoma zadovoljavajuce.
Pozdrav!
P.S.
Ispravio sam lapsus: tacnost umesto pouzdanost.
[Ovu poruku je menjao macolakg dana 15.01.2013. u 18:08 GMT+1]