Da se nadovezem na Heksov odgovor. Iako sam prilicno mlad (26 godina) i nemam neko veliko radno iskustvo (3 godine). Smatram da je ovo apsolutno tacno.
Naime, kada si napisao nudio si mu 3$/sat da uci, ja sam vec pomislio, kad sam bio 2, 3 ,4 godina faksa i da mi je neko ponudio tako nesto, sutirao bih se u dupe od srece. To za nekog bez iskustva je bogom dana ponuda. Ja sam imao slicnu ponudu u 4. godini, tj bio je to part time posao koji nisam odbio, gledao sam to kao priliku da naucim dosta stvari, a ne da se obogatim ili sta ja znam vec.
Sada posle 3 godine, verujem da vec imam vise prostora da biram posao, jer mislim da sam povecao svoju vrednost.
Imam nazalost gomilu kolega koji razmisljaju kao sto je Heks opisao, oni i dalje nemaju posao, niti su se nakanili da nesto nauce i da sebi stvore bolju poziciju na trzistu rada.
Generalno, ja ocekujem da studenti, posebno sa laksih fakulteta gde mogu vise vremena da odvoje da samostalno uce i da rade nadju posao u 3.-4. godini.
Vecina posodavaca kada vidi CV gde pise zavrsio fakultet pre 3-4 godine, radnog iskustva 0, odmah se zapita, sta je ovaj radio to vreme?
Citat:
BoxRox: Citao sam par pocetnih stranica ove teme i zadnje dve tri..
Kapiram ja da je tesko vreme i to.. I tesko je doci do posla. I da su svuda plate po 30 000 pa i manje. Al da li je to resenje??? Da se bude zadovoljan takvim platama? Cemu tolike kritike? Pa meni samo racuni dolaze 11.500 (zajedno sa parnim grejanjem). I o kakvom zivotu vi pricate??? Sa 30.000???? Kako cu ja da osnujem porodicu (ako zena ne radi) ? Dete,hrana,pelene???
Da ne govorim o izlascima i proslavama praznika.
Mislim da je upravo ova logika koja vecinu sprecava da nadje posao. Ja licno ne smatram da se treba zadovoljiti sa 30K, niti sa 100K, i mislim da treba imati ambicije da se uvek zeli bolji posao (ne nuzno bolje placen, nego krace radno vreme, bolji uslovi, bolje okruzenje).
Hajde da podjemo od toga da neko ko je zavrsio studije zeli da ima platu jednog dana 150K. Da li to znaci da on, svez sa faksa treba da odbije svaku ponudu koja mu se pojavi koja ne ispunjava taj njegov kriterijum. Ili kada mu se pojavi da radi za 30K da kaze, ej necu, ja zasluzujem da radim za bar 80K. Sve je to super, ali to 'zasluzujem' je prilicno subjektivno, da ne kazem egoisticno. Moja logika je da treba uvek gledati da se ode na bolju poziciju od postojece, ako trenutno nemas posao, 30K je neuporedivo bolje od toga, prvo moze dosta da se nauci ako je okruzenje kvalitetno, i ako nije opet moze da se nauci nesto, da se stavi u CV bar neko radno iskustvo. To ce sigurno povecati sanse za zaposljenjem na mestu gde je plata 50-60K. I tako dalje, da ne crtam sad.
Znam dosta ljudi kojima je ispod casti da sa fakultetom rade neke poslove, godine prolaze, ljudi dolaze u 30-te i imaju 0 godina radnog iskustva. Za tih 6-7 godina biranja, mogli su se pokazati na par radnih mesta, napredovati, upoznati neke ljude.
Jednostavno treba sebe dovesti u situaciju da iskustvom, znanjem vredis vise u odnosu na ostale, i da to poslodavac zna i na konto toga mozes traziti bolje uslove, kada nemas nista vise od ostalih da ponudis, zasto bi ti neko dao bolje uslove? A plata u srbiji je takva jer je takvo stanje ekonomije, o tome ne vredi raspravljati.