Citat:
httpinternet:
Koliko smo mi ugrozeni od indijaca?
Ovo je suštinsko pitanje. Po mom mišljenju, Indusi su globalno u vrlo intenzivnoj ofanzivi što se tiče ITa, medicine, avijacije i mnogih, mnogih drugih oblasti. SAD/EU se "brane" restriktivnim imigracionim zakonima, ali to ne menja tendencije suštinski: avioni koji lete u Indiju su prepuni belaca, Arapa, Azijata i drugih koji odlaze tamo na hiruške intervencije, indijski studenti drže privatne časove preko skajpa deci na Zapadu, u mnogim svetski poznatim kompanijama Indusi su prisutni od pozicija portira i vozača do pozicija u top menadžmentu, jednostavno ih je
mnogo i u Indiji i van Indije...
solidno pričaju engleski jezik i imaju solidne škole i fakultete, a dosta se školuju i po inostranim fakultetima (naročito britanskim), vredni su, skromni, odrastali su po pravilu u bedi na pola porcije vedž birjanija dnevno, knjigu ne ispuštaju iz ruku i čitav život će uložiti u to da iskoriste jednu jedinu polu-šansu koju će im sudbina možda udeliti - bez obzira da li pričamo o programerima, stolarima, molerima, pilotima, lekarima ili vrhunskim naučnicima.
Teško je nositi se sa ovakvom konkurencijom u "stanju" u kom se mi nalazimo, kao društvo i država. Sami obezvređujemo adute koje imamo u toj trci: ETF, PMF, verovatno FON i nekoliko drugih fakulteta, činjenice da je Srbija evropska država na ne tako rđavoj geografskoj poziciji i da je reč o maloj državi - malom sistemu u skladu sa čim postoji pretpostavka da se brže može organizovati u efikasnu pravnu državu svesnu svojih interesa...
nema ništa od svega ovoga za sada, lako je uočljivo. Čini mi se da smo kao ljudi postali jako tromi, mlohavi, umesto da se uključimo u svet, kreiramo svoje svetove: mnogo jedemo, mnogo pijemo, mnogo spavamo, mnogo pričamo, lako skrećemo sa zacrtanog puta ostvarenja vlastitog interesa, mnogo patimo od gluposti da se dokazujemo drugima, isterujemo svetske pravde, teramo inat, retko ko je koncentrisan na sadašnji trenutak kao deo nekog plana na relaciji odakle sam krenuo, gde sam sada, kuda sam pošao... naši planovi su, po pravilu, neobavezna maštanja koja odišu futurom... kako mislimo ovakvi da se trkamo sa armijama Indusa koje od kolevke uče da moraju ili da
kidaju ili da umru od gladi?
Manjina u Srbiji koja je uspela u svojoj glavi da slomi otpore i logički ispravno koncipira stvari može se nadati nečemu u ovoj trci: ali to je i dalje manjina.
Pozdrav.
[Ovu poruku je menjao Hank dana 17.06.2014. u 17:04 GMT+1]