Citat:
dusanboss:
Tj. misliš kako je bilo pre 100g. Pa moguće da je dosada produkut naglog razvoja tehnologije zbog koga čovek iznenada dobija veliku količinu slobodnog vremena.
Ja izbegavam da pominjem te godine jer je to vrlo relativno - negde je motika izbacena iz upotrebe pre 100 godina, a negde se koristi i koristice se mozda i narednih 100 godina, situacija je veoma raznolika kako u razlicitim krajevima sveta, tako i Srbije. Bilo kako bilo, naucnici kazu da je 100 godina za evoluciju kao treptaj oka, jako mala kolicina vremena.
Citat:
Mada sa druge strane razvoj filozofije i ostalih nauka kreće u staroj Grčkoj (i pre toga ali, da kažemo tad) kada ljudi odjednom mogu dosta slobodnog vremena da posvete drugim aktivnostimamimo obezbedjivanja egzistencije. Tako nas bar istorijske knjige uče mada je moje mišljenje da je to počelo mnogo ranije... Ne verujem da su izolovani ljudi bez današnje tehnologije bili poštedjeni dosade.
Imao sam prilike da intervjuisem coveka iz dzungle, gde je nivo razvoja civilizacije bronzano doba praistorije. Pitao sam ga izmedju ostalog i ta pitanja i dosada tamo ne postoji a ni depresija niti bilo koja vrsta tih problema sa sopstvenom psihom. Moguce je da to pocinje sa robovlasnickim drustvom, jer su deca robovlasnika isto kao danasnja dobijala sve gotovo i nista nisu morala da rade. Ipak, ja nisam naisao ni na jednu knjigu koja se bavi tom temom, pa za sada ne znam kada su tacno ljudi poceli da imaju osecaj dosade.
Citat:
Ljudi koji nikada u žiuvotu nisu bili melanhonični treba da se zabrinu jer to ponašanje odstupa od većine.
Ako je covek religiozan, onda je automatski prevazisao problem odstupanja od vecine, jer u svakoj meni poznatoj religiji jedan covek ili manji broj ljudi rade pravu stvar, a ogromna vecina radi pogresno i treba da nauci od tog jednog. Bilo kako bilo nekad nije lose imati taj osecaj kurcobolje sta drugi rade i kako izgledaju, vec radis iskljucivo onako kako ti smatras da treba.
Citat:
Darko ne mislim da bi nametnuta radna obaveza rešila problem dosade. Komleksan je problem dosta.
Ne bih ja to uopste nazvao nametnutom radnom obavezom - u vecim zajednicama obaveze funkcionisu na principu dobrovoljnosti i u smislu da ako ti se svidjaju obaveze onda radis, a ako ti se ne svidjaju izadjes iz zajednice pa sam sebi organizujes zivot i zivis onako kako volis. Na prvi pogled deluje apsurdno, ali svodi se na to da ce covek rado prihvatiti obaveze kako ne bi morao da zivi onako kako voli